We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

NOSITELJI RAZVOJA MORAJU BITI ŽUPANIJE: Sisačka županija treba biti ogledni primjer i mora biti puno autonomnija

2 1 0
05.03.2021

Svjedočimo kako mediji nekritički prate političke stranke. Kad to nije dovoljno, dopunjavaju svoje informacije prikazom raznih nepodopština političkih moćnika. Afere su uvijek dobrodošle. Pritom, postoje oni nedodirljivi i oni koji imaju vijek trajanja.

Gledanost, odnosno čitanost po svaku cijenu temeljno je određenje javnih sredstava priopćavanja. Nema vremena, ciljevi se moraju postići “preko noći”. Sustavno i vjerodostojno informiranje građana dobitna je kombinacija na dugi rok. Za takvu politiku kapital odnos nema vremena – čitaj: novca. Financijski rezultat, s jedne strane, i benefiti kao “nagrada” za upravljanje javnim mnijenjem, s druge strane, informacijsku industriju stavljaju odmah uz bok financijskoj industriji.

Nije čudno što je privatizacija imala iste učinke na informacijsku i financijsku industriju. Zloupotreba marketinga temelji se na manipulaciji, što je informacijska industrija dovela do savršenstva. Da bi se odabrani događaj dramatizirao, od njega se stvara problem kao da je u pitanju opstanak zemlje. Tako slučaj Alemke Markotić – cijepljenje njezine 85-godišnje bolesne majke – predstavlja problem svih problema.

Mnogo manja medijska pažnja posvećena je problemima u pravosuđu. Kako nas informiraju javna sredstva priopćavanja, dvanaest godina se zloupotrebljava ugledna funkcija suca kako bi se pribavila materijalna korist. Takve spoznaje su od presudne važnosti za budućnost Lijepe Naše, međutim, one se, zahvaljujući medijima, brzo zaborave. Spoznaja da je moguće dvanaest godina protuzakonito ostvarivati korist dovodi u pitanje ukupno funkcioniranje države. Nije u pitanju samo pravosudni sustav, u pitanju su DORH, sigurnosne službe itd.

U takvim slučajevima javna sredstva priopćavanja morala bi inzistirati na uvođenju kontrolinga u državne institucije kako bi se konačno zaustavila ta, za društvo opasna rabota. Oporba šuti. Štoviše, valjalo bi istražiti u kojoj je mjeri pravosudni sustav donosio odluke koje su u suprotnosti sa zakonskim propisima. I ne samo to. Država bi morala obeštetiti građane i pravne osobe koji su zbog protuzakonitih presuda pretrpjeli štetu. Javni mediji se natječu da nam prvi priopće tko će biti kandidat za gradonačelnika, odnosno župana kako bi dobili na gledanosti, odnosno čitanosti. Ne govore nam kako lokalni šerifi, kako ih je nazvao Dinko Cvitan, da bi dobili potporu građana, šminkaju lokalne jedinice na čijem se čelu nalaze i tako ponižavaju te iste građane čije im je mišljenje važno samo u vrijeme izbora.




Istovremeno, politika ne radi ništa, ili gotovo ništa, kako bi zaustavila negativne trendove gospodarske aktivnosti. Stanje u Lijepoj Našoj teško je i zabrinjavajuće. Razumljiva je zabrinutost premijera Andreja Plenkovića kojemu je kristalno jasno kako hrvatsko gospodarstvo, koje je na aparatima čije se baterije ubrzano prazne, ne može opstati ako se vrlo brzo ne smanji prisutna ugroza izazvana koronavirusom.

Dogovorenu pomoć iz Bruxellesa čekamo kao spasenje koje to objektivno ne može i neće biti. U međuvremenu, premijer Plenković pokušava smiriti hrvatske građane, ali tako dobiveno vrijeme ne koristi kako bi pripremio novi pristup ekonomskoj politici (i potrebnim reformama) koja bi trebala omogućiti dinamiziranje gospodarske aktivnosti. Ništa od toga. Kao talon za procjenu možemo uzeti stanje gospodarske aktivnosti prije potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nakon potresa stanje se dramatiziralo. Potres nam je zapravo pokazao pravo stanje stvari i nesposobnost države da učinkovito odgovori izazovima. Kratko rečeno: ugroženo pučanstvo nije zbrinuto, s jedne........

© Dnevno


Get it on Google Play