Opozicija pod kontrolom |
U ovim mesecima izgleda beskrajno interesantno borba skoro cele današnje parlamentarne opozicije da preživi. To nam je motiv da pojasnimo fenomen opozicione borbe u poslednjih 13 godina koji sada doživljava vrhunac i nadamo se kraj.
Svih ovih godina stari strančari su se na papiru borili protiv vlasti, ali uvek kada je trebalo da se uradi korak više, recimo da se objedine i da bolje koordiniraju akcije, nešto nije išlo kako treba. Režim je zbog tih slabosti stalno bio korak napred i kontrolisao situaciju. Neki su i tada primećivali da postoji neki link dela opozicije i vlasti ili bolje reći kontrola režima ali to nije moglo da se dokaže. No, činjenice govore same, a njih možemo svi da se setimo.
I tako, umesto složne borbe, skupštinska opozicija je, čast izuzecima, trošila energiju na besmislice. U stvari, motiv tog dela opozicije i nije bio smena vlasti, već da troškare skupštinske platice, da sa ono malo para iz budžeta zadovolje ponekog spoljnog saradnika i hranjenje sujete jer ih zovu novinari za mišljenje. Oni su tako bili ubeđeni da su bitni, a na drugoj strani nisu bili odgovorni za bilo šta. Eto i dobitne kombinacije za režim. Ima opoziciju po meri, namirenu sitnim novcem, koja nikada neće preći granicu trpeljivosti vlasti.
Uvek će kritikovati benigne situacije i možda poneku bitniju, ali bez daljih konkretnih akcija, na primer zajedničke borbe i jedne liste. To se zove opozicija pod kontrolom (deo, ne svi) ili opozicija koja učestvuje u domaćoj političkoj noveli pod nazivom „simuliranje........