Za svoje doba izuzetno slobodouman i napredan akt: Pre 191 godine u Kragujevcu je donet Sretenjski ustav |
Studenti su opet za Sretenje pozvali na skup u Šumadiji, koji će se u nedelju, 15. februara održati u Kragujevcu i Orašcu. I dok je Orašac simbol ustaničke, Kragujevac je sinonim ustavne Srbije. U istoriji državnosti i ustavnog razvoja Srbije Sretenjski ustav iz 1835. godine zauzima posebno mesto.
Na Sretenje 1835. godine u Kragujevcu je održana Skupština koj je donela prvi Ustav, za to vreme izuzetno slobodouman i napredan. Sam akt, kako je koncipiran, bio je i protiv volje samog kneza Miloša Obrenović, vladara koji je početno inicirao njegovo donošenje.
Prvi ustav Kneževine Srbije, obnarodovan je na Velikoj narodnoj skupštini 15. februara u porti (danas) Stare Miloševe crkve. Ustav je izradio Dimitrije Davidović, sekretar kneževe kancalarije po ugledu na tadašnje ustave Švajcarske i Belgije.
Na Sretenje u Kragujevcu i Orašcu: Studentski skup „Sretnimo se ponovo” u Šumadiji
Na Sretenje u Kragujevcu i Orašcu: Studentski skup „Sretnimo se ponovo” u Šumadiji
Sretenjski ustav nasto je na osnovu Hatišerifa iz 1830. i 1833. godine, ideja koje je ostavio za sobom, prilikom posete Srbiji Boa le Kont, kao i zahteva učesnika Miletine bune zbog kneževe samovolje. Iz sveg toga, Davidović je preuzeo ono što je u datom trenutku bilo, prema njegovom shvatanju, najpotrebnije Kneževini Srbiji.
Za ovu skupštinu vladalo je veliko interesovaje u zemlji i inostranstvu. Na Sretenjskoj skupštini, najbrojnijoj narodnoj skupštini iz doba kneza Miloša, održanoj u Kragujevcu od 14. do 16. februara okupilo se čak 2.400 zvaničnih predstavnika naroda i kako savremenici beleže „više od 10.000 znatiželjnika”. Ustav se sastojao od 14 glava i 142 člana.
Srbiji nužno solidnije uređenje i opšte narodna prava Srbina
Skupština je zasedala na kneževoj livadi gde je bila podignuta tribina za kneza, njegovu porodicu i duhovna lica. Počela je prizivanjem Svetog duha a knez Miloš ju je otvorio rečima: „Da je Srbija postala toprv (po prvi put) od godine dana (1833.) pa joj je stoga nužno solidnije uređenje”, kao i da u dogovoru sa Narodnim sudom knez izdaje ustav kojim se srpskom narodu garantuju prava onako „kako ih samo čovečanstvo predpisuje”.
Osnovno opredeljenje Ustava bilo je da je Srbija nezavisna kneževima sa podelom na okruge, srezove i opštine. Po njemu zakonodavnu vlast delili su knez i Savet, u čiji su sastav ulazila ministarstva. Državni savet bio je „najviša vlast u srbiji do kneza”. Sudska vlast trebala je da bude potpuno odvojena od upravne i nezavisne. Princip naslednosti kneževskog dostojnstva bio je ne samo zadržan u ovom aktu već i proširen.
Čitavo jedno poglavlje Sretenjskog ustava bilo je posvećeno građanskim pravima („Opšte narodna prava Srbina”) a proklamovan je princip jednakosti pred zakonom i sudom, neprikosnovenosti imetka i pravo potpunog raspolaganja njime. Niko nije smeo biti kažnjen bez presude nadležnog suda i zakona.
Ustav je u potpunosti ukidao i kuluk, osim za izgradnju mostova i drumova. Po jednoj njegovoj odrednici u Srbiji ni na koji način ne postoji ropstvo i svaki čovek koji stupi na tle naše zemlje automatski je slobodan čovek. Srbija je njime dobila i državna obeležja poput zastave i grba.
Međutim, kada je akt donet i od naroda sa odušeljenjem prihvaćen, izazvao je veliku pometnju ne samo na istoku, već nije naišao ni na odobravanje zapadnih sila. Nije, zbog ograničavanja vlasti odgovaro ni samom knezu Milošu Obrenoviću. Prvo je susprendovan a potom i zvanično ukint posle samo........