Može biti samo jedan, može mu se |
Može mu se. A, što i da ne. Pa, vidimo, da drhture, pogure se, tresu, znoje, klimoglavaju… al’ ćute. Šta bi i rekli, pogotovo ako su se zaleteli da izuste nešto pa opekli. Vređanje i ponižavanje sopstvenih funkcionera, lokalnih čelnika i dočelnika SNS-a u aktuelnoj 24/7 (pred)izbornoj kampanji (a, i ovako – pitajte Drobnjaka) Aleksandra Vučića ništa ne košta, deluje efektno na prikupljeni (polu)svet i, što bi rekao Lane Gutović – ne može da škodi. Njemu. Njih ionako (ne samo on već iko) nikad ništa nije ni pitao.
Dok Srbija gori ne samo požarno već i od Vučićević obećanja diljem nje, puše se i bride uši (i, ne samo one) lokalnih „naprednjaka” koji imaju tu (ne)sreću da se zateknu na bini sa njim od Kraljeva, Jablaničkog okruga (Gornji Guberevac, Medveđa…), Vladičinog Hana… Nije danas i ovde na ovu vrućinu i Vučićevu nervozu lako biti lojalista. Zaboravio je u padu rejtinga sve one zajedničke derneke, sendviče i pljeske u Ćacilendu, jaja u glavu (ne njegovu – njihovu) zbog nazivanja studenta i sugrađana „ustašama”…
Zašto predsednik Srbije javno ponižava lokalne funkcionere, dok oni to ćutke trpe?
Zašto predsednik Srbije javno ponižava lokalne funkcionere, dok oni to ćutke trpe?
Nema kod predsednika „dremanja na lovorikama” ćacijestva, starih zasluga „antipiculićstva”, ispunjenih kvota za kontramitinge i promocije........