„Hteo je da bude fudbaler, a sada je ‘Hajduk u Beogradu’: Razgovarali smo sa Todorom Jovanovićem, dečakom iz Kragujevca koji osvaja film“ |
Hteo je da bude fudbaler, ali je povreda u detinjstvu „kumovala” da se „prebaci” na glumu. A, kao i svi glumci i Todor Jovanović koji tumači ulogu Gligorija Pecikoze Hajduka u filmskom hitu „Hajduk u Beogradu” počeo je u pozorištu u svom rodnom Kragujevcu.
Iako mu je, po sopstvenom prizanju, i dalje „fudbal sve vreme bio u glavi” na predlog roditelja kreće u školicu glume koju je vodila Sanja Matejić, glumica kragujevačkog Knjaževsko-srpskog teatra. Ona je prva prepoznala njegov talenat. Potom je nastavio da se glum bavi kod njenog kolege Miloša Krastovića iz iste kuće koji je jedno vreme bio i upravnik KST-a. Tako je i usledio poziv da glumi glavnu dečiju ulogu u predstavi „200” koja je te 2018. godine sjajno prošle, što se kaže, i publike i kritike a Todor na sceni kao narator iskreno je pobrao sve simpatije.
Na premijeri predstave „200” upoznaje reditelja Marka Misiraču koji je radio kasting za film „Taksi bluz”.
– Bilo je smešno, jer je moja mama tada bila izgubila novčanik i unajmila je advokata koji se isto zvao Marko da joj pomogne oko toga. Kada se javila na telefon i čovek se predstavio kao Marko ona prvo uopšte nije povezala da se radi o pozivu za kasting nego je mislila da se razgovara sa advokatom u vezi „slučaja novčanik”, sa iskrenim dečijim smehom priseća se Todor Jovanović svojih kinematografskih (pra)početaka.
Predložili su da snim self-tejp i pošaljem snimak što je i obavio baš na Maloj sceni Teatra a potom su ga pozvali na kasting u Beograd jer je ušao u uži izbor.
– Iskreno, nisam se nešto previše ni nadao, a i roditelji su mi rekli da se ne razočaram i da je velika konkurencija dece iz Beograda. Gledao sam na to u fazonu „dovoljno je što su me uopšte i pozvali”. I pozvali su me opet posle dve nedelje da mi saopšte da sam dobio ulogu. Tako je ispalo da je Damir moja debitantska uloga, kaže on.
Zanimljivo je da su se filmovi „Taksi bluz” i „Heroji” snimali iste godine samo je ovaj drugi emitovan tek tri godine kasnije.
– Film „Heroji” u kome se vitez vraća kući posle Kosovskog boja je neobičan film, ne baš klasičan. Po meni on šalje jaku antiratnu poruku. To je priča o svim onim herojima, ratnicima i ljudima uopšte koji su u istoriji ostali „bezimeni”, koji nisu „opevani” i da on može da se poistoveti sa bilo kojim narodom, državom, ephom… a, ne samo sa Kosovskom bitkom. U tom filmu ja kao Heroj 2 ili divlje dete kao i Sovilj (Heroj 1) nemamo ni jednu jedinu repliku, dijalog, samo ambijentalnu muziku. Bilo je to potpuno novo........