Nove ekonomske mere po sistemu – daj šta daš
Čuli smo i videli. Cene 3.000 proizvoda idu dole, kamate na kredite, takođe. Stan ispod 60 kvadrata ne može se oduzeti dužniku. Popust u ceni struje najslabije plaćenim zaposlenim i penzionerima, a za te kategorije će i drvo za ogrev biti jeftinije. Sve mere su zarad boljeg života građana, a treća, pride, da to bolje dočeka u stanu, iako ne može da otplaćuje dugove za taj stan ili nešto drugo. Neko će sve to pozdraviti, a neko reći da od toga, kao i do sada, neće biti koristi i da je sve to zarad boljeg rezultata vlasti na neizbežnim skorim izborima. Ja ni jedno ni drugo, već o ekonomskom i svakom drugom ambijentu u kome se donose ove mere.
Počinjem sa tim, ko ih saopštava i objašnjava. Činjenica da to radi predsednik države, a stvarno nadležni za to sede, slušaju i strahuju da ih predsednik usput nešto ne upita, a oni, sasvim verovatno, ne znaju da odgovore na to pitanje, govori o stanju u kom se nalazi naše društvo. U očajnom, rekao bih. Začudo, ekonomija u nešto manje očajnom, valjda zato što sva ne zavisi od načina funkcionisanja vlasti i njenih stvarnih interesa. Može li se od ovakvog načina funkcionisanja države očekivati neki vidan i održiv boljitak, čak i uz neke sasvim opravdane ekonomske mere. Malo verovatno. Ali neću o tome, vraćam se na ekonomsko stanje u kom se donose ove mere i mogućim efektima tih mera. Naravno, uveren da one pod određenim uslovima mogu, donekle, biti korisne. Ali.
Kaže predlagač, trgovačka........





















Toi Staff
Sabine Sterk
Gideon Levy
Penny S. Tee
Waka Ikeda
Mark Travers Ph.d
John Nosta
Daniel Orenstein
Beth Kuhel