Politička irelevantnost ili strateška kalkulacija: Sudbina ProEU opozicije |
Nakon meseci natezanja, ucenjivanja i pokušaja političkog parazitiranja, karte su konačno na stolu. ProEU opozicija je, očigledno saterana u ćošak sopstvenom neubedljivošću, odlučila da na izbore izađe samostalno. Kao neko ko od početka podržava čistu situaciju na političkoj sceni, pozdravljam ovu odluku. Dobro je što su konačno skinuli teret sa leđa studentskom pokretu, prestali sa toksičnim pritiscima na mlade i odustali od sumanute ideje o podeli studentske liste.
I dok im želimo svu sreću u njihovoj novootkrivenoj samostalnosti, ne možemo a da ne otvorimo pitanje koje njihovi lideri panično izbegavaju: Gde prestaje strateška kalkulacija, a počinje potpuna politička irelevantnost?
Paradoks bačenog glasa
Suština problema je prosta matematika koju svaki birač mora da razume pre nego što zaokruži broj na listiću. Politika kojom se ova grupacija bavi nema apsolutno nikakvu težinu u realnom svetu. Postavlja se pitanje – zašto bi iko bacao svoj glas na opciju koja, čak i ako se uz velike muke spotakne preko cenzusa od 3%, ostaje potpuno neupotrebljiva u Skupštini?
Sa šačicom poslanika koji bi činili tek puki dekor u skupštinskim klupama, oni neće moći da utiču ni na boju zidova u zgradi, a kamoli na strateške pravce države. Glas dati njima je glas........