A od države – srednji prst
Iste večeri kada je održan veliki protest studenata i građana ispred RTS-a, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu odigrana je predstava „Limeni doboš“, po istoimenom romanu Gintera Grasa. Karte sam kupila mnogo ranije nego što je zakazan protest, tako da sam umesto na taj događaj, otišla u pozorište. Grad je tog ledenog 17. januara bio prilično pust dok smo od Terazija išli peške ka zgradi JDP-a.
Nakon što se pozorišna svetla ugase, trebalo bi potpuno se prepustiti onome što se odvija na sceni, a reč je o vrlo privlačnoj, dinamičnoj drami sa zanimljivim i neobičnim rediteljskim rešenjima (Vasil Hristov) i odličnom glumačkom ekipom. A reč je i o fašizmu. O vremenu buđenja velikog zla. Reč je i o ludilu, koje se dobro slaže uz svako zlo. I o jednoj duševnoj bolnici.
O ljudima koji su psihički oboleli, a koji deluju normalnije u odnosu na normalne. Reč je o dečaku Oskaru Maceratu koga maestralno igra Miodrag Dragičević. Da podsetimo, ovaj dečak svojom voljom prestaje da raste u trećoj godini života da ne bi ličio na odrasle, izražavajući svoj bunt prema svetu u kojem živi. Reč je, dakle, i o buntu.
A jedan takav bunt odvijao se istovremeno i na gradskoj „pozornici“ na otvorenom, ne tako daleko od zgrade JDP-a. Kako ćemo saznati kasnije, na skupu ispred RTS-a te večeri bilo je oko 55 hiljada ljudi. Mladih ljudi na koje simpatizeri vlasti nasrću noževima, tuku ih, ujedaju i gaze automobilima.
Ti mladi ljudi ne žele da liče na odrasle, kao i Oskar Macerat. Ne žele da liče na nosioce aktuelne vlasti koja im je otela slobodu i čiji se koruptivni projekti plaćaju ljudskim životima, a ne žele da liče ni na nas koji smo takvoj vlasti dali legitimitet – svojim strahovima, kukavičlukom, sebičnošću, komformizmom, nečinjenjem, ravnodušnošću.
Zbog svega toga teško je odupreti se usputnim........
© Danas
![](https://cgsyufnvda.cloudimg.io/https://qoshe.com/img/icon/go.png)