INTERVJU Predrag Koraksić Koraks: Apelujem na sudbinu da doživim da sahranim ovu vlast, to bi mi bila najveća nagrada za života |
Čini mi se da je moja karikatura na neki način bila kolektivna terapija svih ovih godina, i da se ljudi gledajući te karikature makar tih nekoliko minuta osećaju superiorno nad onima koji im kroje živote – kaže Predrag Koraksić Koraks.
Karikaturista koji nas decenijama fascinira svojom pobunjeničkom energijom, nasuprot političkom mraku i kolektivnom gubitništvu, raspamećenosti, primitivizmu, ćutanju i pristajanju, ovu terapiju „sprovodi“ na stranicama našeg lista gotovo 29 godina, od prvog broja Danasa, u drugim nezavisnim medijima od početka 90-tih, a u ovdašnjem javnom životu njegove karikature prisutne su punih 75 godina.
Deo Koraksovih radova pre dve večeri predstavljen je u Muzeju devedesetih, na izložbi simboličnog naslova „U nedostatku dokaza„, koju je otvorio glavni i odgovorni urednik Danasa Dragoljub Draža Petrović.
U ovom sažetom izboru, Koraks je izdvojio radove iz perioda devedesetih koji su u dijalogu sa aktuelnim karikaturama nastalim u poslednjih pet godina i objavljivanim u našem listu, ali on iz zdravstvenih razloga nije bio prisutan.
Razgovor sa najkritičnijim i najlucidnijim „hroničarem“ posrnulosti naše države i našeg društva napravljen je u njegovom stanu, u „radionici“ u kojoj su nastajale i nastaju karikature genijalne u političkoj analizi, beskompromisne i tragikomične.
O svemu tome Koraks govori za Danas, ali i o prazniku Dana državnosti, o svom životu u četiri države i u tri diktature i zašto je Vučićeva represija opasnija od Miloševićeve, o studentima koji su napravili čudo…
Šta je odredilo naslov Vaše izložbe „U nedostatku dokaza“?
– To nije moj naslov, svojevremeno, kada je Veran Matić bio direktor, meni je Devedeset dvojka štamapala četiri knjige karikatura. U jednoj od njih predgovor je napisao Stojan Cerović, pod tim naslovom „U nedostatku dokaza“. Kasnije su taj naslov nekoliko puta „ukrali“, mnogima se svideo, čak je i pokojni Dragoljub Žarković imao na televiziji neku emisiju koja se zvala „U nedostaku dokaza“. Cerović je napisao predgovor za zbirku karikatura, a prva knjiga je bila „Familija“.
Naravno, radilo se o Miloševiću, njegovoj supruzi Mirjani Marković i čitavoj toj kamarili, i te predgovore su pisali i Bora Ćosić, Makavejev, Nebojša Popov, Vladimir Pištalo, Čarls Simić, Ćurguz Kazimir, Ivan Čolović i mnogi drugi književnici i novinari. Zato sam i sada stavio taj naslov na ovu izložbu, radi se o tome što su moje karikature neki dokaz u nedostaku dokaza. I često je, recimo, Cerović govorio da su moje karikature presude, i da posle takve presude nema abolicije. Ne može više niko da se „vadi“ da se nešto nije desilo, ili da nije znao da se desilo.
Zanimljivo je, recimo, da Vaše karikature verovatno nikad neće biti bliže „junacima“ i događajima kojima se bave nego sada – Muzej devedesetih se nalazi u blizini Narodne i Gradske Skupštine, preko puta zgrade Predsedništva i kabineta predsednika Srbije. Kako vidite ovu simboliku?
– Glavni deo na ovoj izložbi su karikature iz poslednjih pet -šest godina, ono najaktuelnije što se dešavalo, a to je sve bilo vrlo dramatično od početka do kraja, tako da sam zaista imao šansu da svakog dana komentarišem najnoviju glupost i budalaštinu koje je proizvodila ova vlast. Ove karikature su na neki način hronologija svega onoga što se desilo u ovih šest godina, a postoji na izložbi i jedan blok karikatura iz vremena Miloševića. Napravili smo mali odabir, po mom mišljenju, možda boljih karikatura, jer sam za vreme Miloševića, u tih jedanaest godina napravio 3700 karikatura, koje su objavljene u slobodnoj, opozicionoj štampi.
Ne verujem, naravno, da bi predsedniku ili nekome iz njegove kamarile palo napamet da svrate u neki muzej, posebno ne Muzej devedesetih, i još na izložbu mojih karikatura. Ako se sećate, pre nekoliko godina oni su u podrumu Galerije Progres organizovali izložbu „Necenzurisane laži“, koja je trebalo da dokaže da u Srbiji nema cenzure u medijima, a glavni lik se pojavio među izloženim naslovnim stranama, tekstovima sa portala, karikaturama, i rekao da on tu nije video ni jedan ozbiljan argument ni o čemu.
Onda je ova izložba brže – bolje skinuta, shvatili su da ništa ne dobijaju time, naprotiv. Vučić moje karikature i ne razume, rekao je, recimo, da sam ga na jednoj karikaturi predstavio kao prostitutku, a ja sam ga nacrtao kao........