INTERVJU Miloš Lolić: Ministarstvo kulture je mesto dilentatizma, javašluka i zlonamernosti kojoj nema ravne, ali kulturna zajednica može da iznese ozbiljne bitke
U godini koju su obeležili nasilnički udari vlasti na čitavo društvo, posebno, nezapamćena represija i cenzura nad umetnicima, i revanšistički pokušaji da se sahrani čitava savremena kultura, uprkos svemu, ostvarena je i najveća pobeda – dogodio se samoorganizovani, gerilski 59. ne:Bitef.
Značaj ovog događaja, u ovakvim prilikama, dobio je mnogo šire društvene dimenzije: ne:Bitef je pobedio cenzuru slobode govora generalno, represiju i teror vlasti prema celoj kulturi, Univerzitetu, „nepodobnim“ umetnicima, kao i ljudima iz ostalih profesija i građanskim aktivistima.
Posebno, prema reditelju svetskog ugleda Milu Rauu, na kome se ove godine i „slomio“ institucionalni Bitef – naš režim proglasio ga je personom non grata i zabranio njegov dolazak na festival, a o ovom skandalu su izveštavali i svetski mediji.
Iza pobede koja je sublimacija svih protesta u ovih više od godinu dana, stoji pozorišni reditelj Miloš Lolić, koji je zbog cenzure dao ostavku na mesto umetničkog direktora Bitefa, i zajedno sa svojim saradnicima i studentima Fakulteta dramskih umetnosti realizovao gerilski ne:Bitef i gostovanje Mila Raua sa predstavom „Proces Peliko“.
Lolić gotovo dve decenije živi na relaciji Beograd – Berlin, po ocenama stručne javnosti i broju priznanja najuspešniji je naš reditelj i na ovdašnjim i na evropskim scenama – pored dva Bitefova Gran prija „Mira Trailović“ i svih domaćih nagrada, ima i „Nestroj“ nagradu za najboljeg mladog umetnika u Austriji, nagradu za režiju Festivala Bayerische Theatertage Augsburg…, , kao i nagrade za gotovo sve predstave koje je režirao na prestižnim scenama kao što su minhenski Folksteatar, Šaušpilhaus u Dizeldorfu, Maksim Gorki teatar u Berlinu, bečki Burgteatar i Folksteatar, Teatar Bazel…Od 2020. ima i počasno državljanstvo Austrije zbog izvanrednih doprinosa u kulturnom interesu ove zemlje.
Za Danas, Miloš Lolić „prelistava“ događaje u protekloj godini, govori o tome šta naslućuje u kulturi i u Srbiji u 2026, optimizmu da bi zlo ove okupacione vlasti u narednim mesecima moglo biti pobeđeno, jer je konačno savladan kolektivni strah i pokazalo se da tlačitelji nisu toliko moćni kao što su umislili…
Šta je vaš lični utisak o godini za nama, ono najvažnije što smo doživeli u 2025.?
– Dogodili su se ljudi. Pre svega hrabra prkosna mladost, željna i spremna, a zatim i stanovništvo sa svih strana, pobunjeno, odlučno, angažovano. Studenti koji danima hodaju od grada do grada, građani koji iskazuju neposlušnost, nezapamćena udruženost u odbranu zakona, pravde, slobode, digniteta. Konačno je nadvladan kolektivni strah, tlačitelji nisu toliko moćni kao što su umislili.
Ne zaboravljam zvučni top, lažne optužnice, neregularne opštinske izbore, podanički javni servis, kriminogeno stecište baš na pragu Skupštine, ali ću ipak 2025. godinu pamtiti pre svega po rasprostranjenoj solidarnosti i do sad neviđenoj empatiji. Tu spada i odbranjeni........

Toi Staff
Sabine Sterk
Gideon Levy
Mark Travers Ph.d
Waka Ikeda
Tarik Cyril Amar
Grant Arthur Gochin