Ćaci u škole, kao moja baba
Neki istoričari, a i analitičari (što je postalo unosno zanimanje), pa i neki sasvim obični ljudi – korisnici društvenih mreža – mišljenja su da će Ovo, kad bude nestalo iz naših života, kad bude na bilo koji način odstranjeno kao kancerozno tkivo, biti brzo zaboravljeno, i da ga u budućnosti neće niko ni pominjati.
Naprotiv! U istoriji našeg naroda, u istoriji država koje je on (narod) kroz vekove stvarao i gubio, u istoriji koja je (kao i kod drugih malih naroda) uglavnom tragična i krvava, prepuna loših odluka i izbora, nije zabeležena ova količina štete koju je neki vladar, u lošoj nameri ili neznanju, učinio svojoj državi i pastvi. Ako i zanemarimo sve gubitke čiji nastanak Ovo negira („Nisam ja potpisao!“); ako zanemarimo i nekolike eliminacije političkih protivnika (istina, ne postoji validan dokaz sem sumnje, a sumnja ume da prevari); ako zanemarimo sve nesreće sa nevinim stradalim; ako zanemarimo postupke koji nas izjednačavaju sa delima zločinaca koji su na ovom tlu ispisali najkrvavije tragove, počev od Šumarica („Vi ubijte jednog Srbina – mi ćemo sto Muslimana!“); ako zanemarimo i dobre razloge za uverenje o sprezi sa onima kojima zakon znači koliko njemu Ustav; ako zanemarimo njegove sluge do kojih zakon ne dopire – kao do one dvojice koji su u mom Boru zverski utukli do smrti nesrećnika čije se prezime od mog razlikuje samo u jednom slovu (Dragijevića) – dovoljno je samo podsetiti se dva momenta: slike policajca sa masnicom pod okom, koga je udario drugi policajac (kolega koji je u strahu mlatio sve oko sebe pa i nesrećnika), na silu uslikanog kao „blokaderske“ žrtve u zagrljaju Ovog sa odlumljenim besom, i, na kraju, ono najstrašnijeg do sada nezabeleženog: „Eto, sve smo renovirali, samo tu nadstrešnicu nismo!“ u večeri dok su se još hladile nesrećne žrtve.
Ko je „Ćaci“ i kakve veze ima sa studentskim protestima
Ko je „Ćaci“ i kakve veze ima sa studentskim protestima
Često se pitam da li bih ja tako nešto mogao da izgovorim i – da mi se to nekom čudom desi – da li bih ikada više mogao da stanem pred ogledalo, pred druge ljude. Da li bih, uopšte, sa takvim teretom mogao da dalje živim.
I često se........
