Da nije bilo „Balvan revolucije“ ne bi bilo „Oluje“
Doživeti i čitati istoriju nije isto. Ko je na ovim prostorima živeo i pre pedeset, sedamdeset pa i više godina, postaje svedok istiskivanja iz svesti ljudi onih momenata, događaja, pojava koji se nekome ne dopadaju ili ga predstavljaju u lošem svetlu i prenaglašavanja drugih zbivanja koja treba da dokažu ispravnost pojedinačnog mišljenja, ali i da se nametnu kao opšti stav.
Način obeležavanja tragičnih trenutaka iz nedaleke prošlosti, kako se to radi u Srbiji, je sistematsko podsticanje selektivnog zaborava i isto takvog sećanja. „Oluja“ je tipičan primer, ali ne jedini. Pogromaški čin proterivanja oko 200 hiljada Srba iz Hrvatske u avgustu 1995. svake godine diže se na najviši nivo nacionalnog sećanja, koji polako poprima mitske razmere i u kolektivnu svest usađuje još jednu nemilu istorijsku epizodu, kao dokaz da su Srbi uvek i svuda stradali, uprkos svojoj pravednosti i nebeskoj veličini.
U državnom obeležavanju progona Srba iz Kninske Krajine, isključivo se govori o nepravdi nad njima, etničkom čišćenju, masovnosti odmazde, pojedinačnim žrtvama i sudbinama, što se ne može sporiti, ali bilo kakvog ulaženja u razloge, uzroke svega što je tome prethodilo – ni reč. Zgranutost nad nesrećom prognanih treba da pojača učitavanje uverenja da se ni iz čega pojavilo, obnovilo zlo, da je neko iz čista mira odlučio da ponizi i protera ljude koji su mirno živeli i nisu pravili nikakve probleme.
Analiza prošlosti ne može biti objektivna i celovita, ako zanemaruje kauzalnost, uzročno-posledične relacije. U tome je hronologija neumoljiva. Šta je čemu prethodilo i kakav je sled događaja. U srpsko-hrvatskim odnosima u Hrvatskoj, devedesetih, „Oluja“ je bila na kraju. Na početku je bila „Balvan revolucija“ 17. avgusta 1990. kao oružana pobuna srpskog stanovništva, kada je srpska policija Milana Martića podelila oružje civilnom stanovništvu, a putevi zaprečeni stablima posečenog drveća. Tada je prvi put zamirisalo na rat. Oružje tada nije upotrebljeno, ali jeste nešto kasnije, u martu 1991. kada je srpska policija na Plitvicama otvorila vatru na hrvatsku policiju. Poginula su dva policajca, sa svake strane po jedan. Tako........





















Toi Staff
Sabine Sterk
Gideon Levy
Penny S. Tee
Mark Travers Ph.d
John Nosta
Daniel Orenstein
Beth Kuhel