Marko Grabež: Tražim u umetnosti da ne lažem ni sebe, ni drugoga |
Bio sam dosta hiperaktivan kao klinac * Pamtim da su nam pevanje, sviranje i igra uvek bili glavni štit * Često su me izbacivali sa časova * Pankeri su se družili sa fensi ekipom, skejteri, metalci i navijači jedni sa drugima * Mnogo toga zanimljivog je pratilo razvoj prvog albuma * Najlepši osećaj je kad znaš da ste svi u bendu kreatori muzike
Prošlost, ukoliko nas ne zarobi i obuzme tako da ne umemo da se iščupamo iz njenog očaravajućeg i opasnog zagrljaja, zna da bude vrlo inspirativna. Pogotovu za pisanje. Nisam o tome ranije razmišljao, ali evo kad sada otvaramo temu prošlosti, rekao bih da je celokupni album „O sreći u snovima“ neki skup fragmenata iz prošlosti… detinjstva, sazrevanja… Sklon sam „overthinkovanju“, tako da jedino što mi preostaje je da motam po glavi situacije iz prošlosti, jer se retko kada adekvatno snađem u sadašnjem trenutku dok se sama situacija odvija.
*** Ili je možda još preciznije reći, onako kako ja zamišljam sebe da bi trebalo da se snađem. Ha ha… Nostalgija je takođe jedan od motiva kojima sam sklon, kao i osećaj krivice. Čini mi se da su i jedan i drugi poznati čuvari i ambasadori prošlosti.
Uvek volim da iskoristim priliku, da kažem da sam imao jedno jako lepo i srećno detinjstvo, jer znam da je to ozbiljna privilegija i nažalost retkost. Naravno, pre svega sam na tome zahvalan svojim roditeljima i sestri. Rođen sam ’92, te je jasno kroz kakve finansijske i druge izazove su porodice u Srbiji tada prolazile.
Pamtim da su nam pevanje, sviranje i igra uvek bili glavni štit, omotač od svih spoljašnjih faktora. Roditelji su se stvarno trudili da imamo svoj mikrokosmos u kojem uvek ima prostora za igru i radost. Čini mi se da je to duboko ukorenjeno i kod mene i kod sestre, i da takvu vrstu odnosa prema životu prenosimo i kroz dalja iskustva. Mislim da smo svi oduvek bili „akcijaši“, te su žurke i druženja u našoj kući bila česta pojava od malih nogu. Verovatno je i odluka da se bavim i glumom i muzikom došla od prvih koraka gde sam osetio da je to izuzetno zabavan, a i važan deo moje svakodnevice.
*** S obzirom da sam bio dosta hiperaktivan kao klinac, radovao se drugoj deci i druženju generalno, koncept sedenja na časovima i praćenje nastave mi je bio poprilično nemoguć za podneti. Koncentracija i strpljenje mi nikad nisu bili jača strana ili sam verovatno fokus usmeravao na meni zabavne stvari, te sam sa školom imao problema od prvih razreda osnovne. Kampanjski koncept je bilo nešto u čemu sam pronašao idealno rešenje. Aktiviram se pred kraj i probam da „pohvatam“ šta se može pohvatati za kratko vreme. Zanimljivo mi je da sam skoro uhvatio sebe da taj mehanizam primenjujem i na stvari koji me danas zapravo interesuju i da nije tako lako zapravo pobeći od modela funkcionisanja koje počneš da primenjuješ već kao klinac.
*** Činjenica je da sam bio dosta nemiran i nisam prestajao da pričam na časovima. Često su me izbacivali sa časova i klackao sam se od kad znam za sebe na jedan ili dva ukora godišnje. Tu bih se negde opet vratio na razumevanje roditelja, gde su uspeli da usmere moju energiju na stvari koje su me zanimale i radovale, a to su tada isključivo bili basket i gluma.
Često čujem od poznanika ili kolega da nisu baš bili preveliki fanovi srednje škole i da generalno nemaju neku konekciju sa svojom srednjom školom. Mislim da je Peta beogradska i po tome vrlo prepoznatljiva, jer njeni bivši đaci vrlo često ostaju u kontaktu i mnogo godina nakon završenje gimnazije. To je definitivno slučaj sa mnom.
INTERVJU KOIKOI: Suština je biti istrajan, dosledan, hrabar, ne nasedati na brza rešenja i hajp, biti beskompromisan i strpljiv kada je najizazovnije
INTERVJU KOIKOI: Suština je biti istrajan, dosledan, hrabar, ne nasedati na brza rešenja i hajp, biti beskompromisan i strpljiv kada je najizazovnije
Imao sam ekipu iz Pete i svi smo bili u drugom odeljenjima, a upoznavali se i družili na velikim odmorima i posle škole. I evo najbolji smo prijatelji, mnogo nas sad već i kumovi do dan-danas. Iako se i u srednjoj nastavio niz mojih ne tako dobrih rezultata, voleo sam da idem u školu, dosadno mi je bilo bežanje sa časova. Dobijao bih kečeve, ali sam znao da će biti super........