Vidimo se na ulici ovih dana, čekajući izbore |
Nije lako biti optimista u mojim godinama (69), pogotovo u Srbiji gde se optimizam smatra glupošću, a dobrota ludošću.
Ne znam da li je to stvar mentaliteta ili nekakvog kulturno-istorijskog iskustva koje je u uzročno-posledičnim relacijama, ili se možda radi o nametnutom narativu političko-vlastoljubivih elita koje sebi uvek pripremaju scenografiju za svoje spasiteljske uloge. Lažne, kao što su i oni lažni. Pa ti, brajko, budi optimista i još probaj da živiš u skladu sa moralnim načelima ljudi dobre volje i poštenja.
Ipak, društveni procesi u Srbiji u poslednjih nekoliko godina, a u 2025. posebno, probudili su nadu i podstakli veru kod ljudi u mogućnost dostojanstvenog pogleda u ogledalo. Apatičnost ili gubitak energije probuđenog društva, zbog čega mnogi strepe, nisu realni u već poodmaklom društvenom procesu oslobađanja od straha i ponovnog osvajanja društvenog prostora aktivnim delovanjem.
Pokazali su to i izbori u deset opština i gradova u Srbiji. Videli smo veliku izlaznost, pad podrške Aleksandru Vučiću i koaliciji svih partija propasti Srbije (PPS) u proseku od 12-13 odsto, što je veoma ohrabrujuće ukoliko je to tako i na republičkom nivou. Koalicija za propast Srbije, uz sve resurse kojima je pokušala da obeshrabri građane, nije uspela.
Pokazali su ovi izbori da energija promena nije okrnjena i da je spremnost studenata i građana da se suprotstave i izbornom inženjeringu i projektovanom nasilju izuzetna. I to je jedna od veoma značajnih........