Od Velike Srbije ostao je Ćacilend |
Ogulin, Karlovac, Karlobag, Virovitica, ili možda neki drugi redosled u nizu ovih Hrvatskih gradova, davnih devedesetih su radikalima bili moto u njihovoj navodnoj borbi za pravljenje Velike Srbije. Nije da nije bilo i drugih mantri, poput „Srbija do Tokija“ i sličnih idiotluka kojim su hranili narastajući apetit srpskog nacionalizma na čijem su talasu nastavili da parazitiraju na sve manjoj Srbiji i sve većem Šešeljevom volumenu.
To su jezičke zavese iza kojih se skriva pljačka sopstvenog naroda što je bila i ostala suština radikalskog viđenja ciljeva i razloga za bavljenje politikom. I nisu jedini koji su politiku upravo tako razumeli. Osvoji vlast i poharaj dovoljno za više generacija. To je istinita mantra koja se krije iza svih ovih zastava po banderama, na fasadama i raznim betonskim površinama.
„Kad se vojska na Kosovo vrati“ ili „Kosovo je srce Srbije“ se i dan danas podsmevaju građanima Srbije dok se u skupštini izglasava specijalni zakon kojim se Generalštab prepušta na milost i nemilost predsedniku svojih glasača u cilju popravljanja sopstvenih mogućnosti za političku trgovinu. Pljačka koju su radikali razvili do te mere nema granice pa ni vremenske granice.........