„Izgubila sam sedam kilograma za mesec dana“: Kako žive u Srbiji oboleli od zapaljenske bolesti creva? |
Više od 10.000 ljudi u Srbiji živi sa hroničnom bolešću čije simptome okolina ne vidi, ali oni koji pate od zapaljenske bolesti creva, pre svega Kronovu bolest i ulcerozni kolitis, najbolje znaju kroz šta svakodnevno prolaze. Svest o težini ovih bolesti i dalje je na niskom nivou, a oboleli često pate u tišini. Na današnji Svetski dan zapaljenskih bolesti creva oboleli poručuju da “Nisu nevidljivi”.
Nada Brković, 28-ogodišnja devojka veći deo svog života boluje od Kronove bolesti. Kako kaže za Danas, sa 11 godina je saznala kada su joj posle tri godine “lutanja” po lekarima postavili dijagnozu na Institutu za majku i dete.
“Sa osam godina sam se javila lekaru u Kragujevcu nakon što su mi se pojavili hemoroidi, pražnjenje postalo jako bolno, stolica je crne boje i jako neprijatnog mirisa, izgubljenih sedam kilograma za mesec dana, povraćanja skoro svakoga dana i bez apetita ni za hranom ni za pićem. Tada sam prvi put odnela stolicu na analizu i izvadili su mi rezultate krvi ali u Kragujevcu i pored tih analiza, rektalnih pregleda, mog opšteg fizičkog i psihičkog stanja koje se pogoršavalo nisam bila upućena niti konstatovana kao bolesnik. Govorili su da je sve u redu sa mnom. Dok nisam otišla na pravo mesto gde su odmah pretpostavili od čega bolujem, a nakon 10 dana je potvrđeno pregledima i analizama”, priseća se Nada Brković.
Priznaje da život sa ovom bolešću nije nimalo lak i da sami prvo sebi morate da budete lekar.
“Kada ste tako mali niko vam ne kaže da je moguće da dođe do milion komplikacija, da uz nju idu i psihosomatski problemi, da je potreban skoro 24-oro časovni nadzor nad samim organizmom, da vam se život i navike moraju promeniti (u većoj ili manjoj meri), da nije svaki organizam isti i da sami prvo sebi morate da budete lekar a onda i da slušate vaše lekare kako bi vam bilo bolje i kako bi mogli da funkcionišete. Tada mi je rečeno samo da izbegavam mlečne proizvode i da je bolest doživotna, sve ostale (teže ili lakše) informacije sam saznavala kroz period bolovanja”, navodi naša sagovornica.
Ističe da je za osobu koja boluje od ove bolesti neophodno da ima tim ljudi koji pruža podršku od porodice, roditelja, prijatelja, doktora, psihoterapeuta, nutricioniste…
“Potrebno vam je razumevanje pre svega od sebe za sebe a onda i za sve prepreke koje se mogu naći na ovom putu. Treba imati snage i biti najjača osoba u vašem okruženju baš vi, jer niko drugi vas neće tako podići kao što vi možete sebe kada dođu teški dani i prođe vreme poseta a vi opet ostanete sami u toj bolničkoj sobi. Treba vam samopouzdanje da stanete iza svoje dijagnoze pred svojim partenerom, prijateljem, porodicom, državom i ne dati na sebe i izboriti se za svoja prava, koja u našem slučaju nisu uvek ispoštovana kako je........