FAF u doba hladne revolucije |
Sigurno nisam prvi koji je to napisao ili izgovorio, ali kada sam pre nekoliko godina u jednom tekstu zapisao da se nalazimo u hladnom građanskom ratu radilo se o trenutnoj, autohtonoj inspiraciji.
Ne sumnjajući da je ovde još mnogima taj niz reči pao na pamet, upravo proveravam u globalnom pravcu i u pretraživaču ukucavam „cold civil war“.
I, naravno, tako se katkad definiše tekuće stanje u Americi, što me nagoni da priznam svoju grešku – autohtona inspiracija je posebno sklona da ih čini.
Naime, za ključajući ili građanski rat potrebno je društvo podeljeno po verskim ili ideološkim osnovama.
Što mi ovde nemamo, već je na snazi problem ekstremne manjine koja iz gotovo apsolutno lukrativnih pobuda uz pomoć sile vlada većinom, primenjeno se katkad služeći svakakvim idejama u koje ne veruje, jer ne veruje ni u šta.
Da situacija bude kompleksnija, misli koje mnogi pripadnici potlačene većine zapravo imaju glede postavke sveta mogu vas naterati da se… umalo rekoh „zamonašite“, pa se setih da biste i u tom društvenom sektoru naišli na iste vladajuće i nimalo duhovne tipove ličnosti, samo sa neobičnim pseudonimima.
Bekstva nema, osim eventualno u svet umetnosti.
*
O filmovima sa Slobodne zone nisam pisao pošto je u to vreme Dijana Hrka štrajkovala glađu.
Da li sam mislio da je festival trebalo da se održi?
U principu da, naročito ako u postavci nema eskapističku nego budilničku srž, i verovatno da bih Slobodnu zonu ispratio na relativno uobičajeni način da se u datom periodu na obodu šatorskog nasilja........