Dan kada bi Srbiji falilo 80.000 ljudi: O pretnji julskim izborima |
Oduzmimo od navodnog miliona 200.000 hedonista koji preferiraju jun i septembar, zatim od 800.000 preostalih oduzmimo otprilike četvrtinu maloletnih, i dobićemo oko 600.000 potencijalnih glasača koji desetak julskih ili avgustovskih dana ne provode u Srbiji
Julski izbori?! Panika! Katastrofa u najavi! To je željeni efekat koji se pokušava proizvesti kod većinskog, pobunjenog građanstva, danima izloženog vrtenju kutija šibica koje u kuglici smotane aluminijumske folije kriju datum izlaska na glasanje. Ovce za šišanje se, međutim, ne pojavljuju, i rezultat akcije je ili zabavljeno posmatranje sa distance ili krajnje kontraproduktivna reakcija koja poručuje „samo ti vrti, pa ćemo na kraju izgaziti i tebe i sve te tvoje rekvizite, i još pride ti oduzeti novac kojeg si se naotimao od naivaca, nekada davno kada ih je još bilo“. U prevodu, i bez viška metafora, „slobodno raspisuj, ako smeš“. No, i najbesmislenije ideje ili radnje znaju podstaći smislene analize, pa tako i ova Žvalolinijeva može poslužiti za malo ležernog matematičkog pretpostavljanja.
Zvanični podaci su nepouzdano okvirni, i kazuju da oko milion građana Srbije letuje van granica zemlje – nije nemoguće da turističke agencije pomalo „ukrašavaju“ svoje brojke. Kako god, oduzmimo od navodnog miliona 200.000 hedonista koji preferiraju jun i septembar, zatim od 800.000 preostalih oduzmimo otprilike četvrtinu maloletnih, i dobićemo oko 600.000 potencijalnih glasača koji desetak julskih ili avgustovskih dana ne provode u Srbiji.
Kada dodamo – opet, po uslovno respektabilnim procenama – pedesetak hiljada ljudi koji tokom leta rade u inostranstvu, pa zatim dobijeni broj podelimo na osam nedelja, dolazimo do oko 80.000 ljudi koji na određeni letnji datum mogu biti nedostupni za glasanje. Kada se taj broj prepolovi za one koji će zbog izbora pomeriti odmor ili od njega sasvim odustati, kao i režimske robovlasnike i povlašćene robove kojima će biti naređeno da ne mrdaju iz svojih gradova, stiže se do omanje opštine „fore“ koju bi režim na taj način mogao postići. Ipak, kao da niko nije zabrinut što će najnoviji amoralni metod biti pridodat nezakonitim prednostima koje se odavno primenjuju. Zašto?
U vreme ustoličavanja danas razuzdane autokratije, na ulične proteste je redovno odgovarano rugajućim predlogom „Hoćete da idemo na izbore? Odmah raspisujem, pa da vidimo gde smo“. Postupak je instantno ubijao nadu za promenu jer je protivnička strana znala da u svojim redovima ne može da izvede sažimanje koje bi omogućilo iole........