Kao u fliperu |
Sećam se putovanja kolima na more u Crnu Goru kad sam bila dete.
Zavojit put koji se penje do Zlatibora pa obrušava do Jadrana dovodio je do toga da svi u kolima zaćutimo i koncentrišemo se na to da nam ne bude muka ili da nam se ne zavrti u glavi.
Kad bih izašla iz zagrejanog automobila i stupila na zemlju na odmorištima trebao mi je minut-dva da mi se u glavi stabilizuje.
Bilo mi je smešno tada i napravila bih nekoliko nesigurnih koraka teturajući se.
Kao pijanci u filmovima, sebi sam na to ličila.
I evo sada, mnogo mnogo godina kasnije kad za put u Crnu Goru uglavnom koristim avion, ko bi rekao, sličan me osećaj obuzima dok se vozim ulicama Beograda.
I opet mi bude smešno.
Ipak, ne samo smešno.
Neprebrojivo mnogo kružnih tokova i belih iscrtanih graničnika koji usmeravaju vozače kojim trakama da idu, a koji jako zbunjuju vozače iz........