Minhen 1938. i Ukrajina 2025: Lekcija istorije ili opasna zabluda |
Istorija nam je nesporno pokazala da politika popuštanja samo povećava agresorske apetite koji ustupke sagledavaju kao sopstvene pobede u svetskoj areni geopolitičke moći
Godina 1938. je ostavila snažan trag u istoriji medija, umetnosti i sporta naše civilizacije. Orson Vels je emitovao svoju čuvenu radio-dramu „Rat svetova“, a Volt Dizni prikazao prvi dugometražni animirani film „Snežana i sedam patuljaka“. Mnogi će tu godinu pamtiti i po tituli Italije na 3. Svetskom prvenstvu u fudbalu, ali najviše po rastućim tenzijama u Evropi i jačanjem totalitarnih režima. U Nemačkoj je Adolf Hitler ponizio Versajski poredak, remilitarizovao Rajnland i najavio ujedinjenje svih Nemaca u jednoj državi. Italija je istovremeno demonstrirala ambicije agresijom u Etiopiji, dok je u Španiji buktao građanski rat. Saveznici iz Prvog svetskog rata bili su umorni i slabo pripremljeni za novi sukob. Francuska je uz to bila i politički slaba, a Britanci su insistirali na politici davanja ustupaka sa ciljem održanja mira. Zbog takve situacije, Evropa je 1938. bila u krhkoj ravnoteži: diktature su jačale, a saveznici su se povlačili pred pretnjom potencijalnog rata.
Minhenska konferencija
Minhenska konferencija održana je 29-30. septembra 1938. u Minhenu, na poziv nacističke Nemačke, a učesnici su bili Adolf Hitler (Nemačka), Benito Musolini (Italija), Nevil Čembrlen (Velika Britanija) i Edvard Daladie (Francuska). Konferencija se prvenstveno bavila zahtevom Hitlera da Čehoslovačka preda Nemačkoj region Sudeta gde je živelo više miliona etničkih Nemaca. Iako je Sovjetski Savez bio saveznik Čehoslovačke, on nije bio prisutan na konferenciji, niti je bio pozvan da učestvuje. Paradoksalno je da ni predstavnici Čehoslovačke nisu bili pozvani na konferenciju, a o sudbini njene teritorije odlučivale su isključivo velike sile.
Pod pritiskom eskalacije tenzija i sve agresivnijih ultimatuma (Hitler je nastupao sa tezom da su Sudeti „poslednji teritorijalni zahtev“ Nemačke u Evropi), britanski premijer Čembrlen je pristao na Musolinijevu ideju o četvorostranim pregovorima na kojem su dogovoreni uslovi i rokovi predaje. U praksi je to značilo da su Britanci i Francuzi bili zabrinuti da eskalacija ne dovede do novog rata i zbog toga su prešli preko svojih obaveza prema saveznicima, te pristali na nemačke zahteve. Zaključak konferencije je bio da se Sudeti predaju Nemačkoj do 10. oktobra 1938, a Čembrlen i Daladie su i formalno prihvatili takav plan. Faktički, razgovaralo se samo o tome kako, a ne da li će, Sudeti pripasti Nemačkoj. Čehoslovačka je tada dobila ultimatum: ili da sama brani crvenu liniju ili da prihvati plan velikih sila. Predsednik Čehoslovačke Edvard Beneš nije prisustvovao pregovorima i bio je u obavezi da u ime svoje zemlje bezuslovno preda........