Otvorene rane srpskog sveta |
Između svega što se dešava trenutno u našoj zemlji, promiču nam datumi. Nisu baš toliko bili ni ranije zastupljeni u mejnstrimu, osim kod nekolicine jeretike, poput autora ovog teksta, ali ti datumi neretko pulsiraju kao neka vrsta opomene, kao nešto što je zloslutno urađeno, te je napravilo male zemljotrese u našoj istoriji. U vrlo kratkom periodu tokom maja obeleženo je nekoliko crnih godišnjica koje i dalje u našem kolektivnom sećanju ili pak predanju uopšte nisu pronašle svoje mesto.
Krajem maja i početkom juna nižu se datumi koji podsećaju na neke od najmračnijih trenutaka ratova devedesetih.
U Prijedoru je 31. maja 1992. nesrpskom stanovništvu naređeno da na rukama nosi bele trake, a svoje kuće obeleži belim čaršafima. Taj čin administrativnog obeležavanja ljudi po etničkoj pripadnosti postao je jedan od najupečatljivijih simbola progona i diskriminacije tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Samo nekoliko dana ranije, u Višegradu je obeležena godišnjica zločina u kojima su srpske snage, odnosno ozloglašeni „Osvetnici“ pod komandom zločinca Milana Lukića, tokom 1992. godine ubili više od tri hiljade Bošnjaka i Bošnjakinja. Na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Drinu je spušteno tri hiljade ruža, po jedna za svaki prekinuti život, dok se za stotinama nestalih i dalje traga.
Predsednik je javno priznao ono što godinama pokušava da prikrije
Predsednik je javno priznao ono što godinama pokušava da prikrije
A 25. maja – toliko mraka se sabilo u nekoliko dana – navršila se još jedna godišnjica zločina na Tuzlanskoj kapiji. U granatiranju centra Tuzle 1995. godine ubijena je 71 osoba,........