Od „Ne damo Srbiju“ do „Dajemo stolice“
Treba biti ozbiljno poremećen i pokvaren, u isto vreme, i sa pozicije predsednika države reći da u onome što se desilo u Novom Pazaru nije bilo ništa impresivno. NJegov pojam impresivnog se zasniva na nekim drugim osnovama, a to je nešto što je izuzetno opasno, naročito ako je u pitanju neko ko vodi državu.
Po njemu je vašar kojim je „obradovao“ Beograd nešto najlepše što Srbija može da doživi. Duboko u sebi, onaj sitan iskompleksirani radikal, uživa u osveti koju je servirao Beogradu za sve proteste koji su se desili protiv njega. Na sve to, uvalio im i onog Knindžu, srpskog Tomsona. Kao da su obojica poslati sa Temua u naše krajeve.
Predsednik Srbije je, po svoj prilici, impresioniran uriniranjem Beograda. Da li mu je to, u međuvremenu, postala opsesija, ne znam, ali znam da ne prođe okupljanje njegovih pristalica bez posledica u vidu širenja amonijaka.
Svako razume potrebu i nezgodnu situaciju, ali ono što se dešavalo u Beogradu, naročito na Novom Beogradu, prevazišlo je sva očekivanja. Poput primata koji to rade gde god da stignu, tako su se i predsednikovi lojalisti olakšavali.
Bez ikakvog srama i stida. Ima li ičeg impresivnijeg od tog čina ljubavi prema predsedniku nego zapišati grad koji se ne dâ pokoriti? Dobro je da do parenja nije došlo, barem onog........
© Danas
