Energetska istina koja se gura pod tepih |
Energetika je tema o kojoj se u Srbiji govori mnogo, a razume malo. Verovatno zbog toga što smo sve vreme zaneseni gradnjom novih „velikih kapaciteta“ za „čistu“ proizvodnju električne energije, ili zato što se prepiremo i otimamo oko toga ko će upravljati energetskim sektorom i biti nadležan za „brigu“ o novcu koji cirkuliše kroz ovu granu privrede, dok nam suština stalno izmiče.
A ključno je da se razume da Srbija ne može postati energetski bezbedna, ni ekološki zdrava, dok većina građana, a posebno nadležne institucije, ne spoznaju da proizvodnja i štednja energije nisu u suprotnosti, već da su to dva podjednako važna poduhvata istog tranzicionog programa za dekarbonizaciju domaće energetike. Jer institucije i građani previđaju da energetska efikasnost, pri proizvodnji i potrošnji energije, predstavlja „neprimetan“ ali dokazano najjači i najjeftiniji „dekarbonizacioni alat“ koji nam je stalno na dohvatu ruke, ali se retko i nekonzistentno koristi.
Možda zbog toga što rad u ovoj oblasti energetike nije „televizično-promotivan“, pa državni velikodostojnici nemaju „nagon“ da se slikaju pored izolovanih fasada i tavanica, zamenjenih vrata i prozora, itd, jer im to, da se malo nasmejemo, ne doprinosi rastu politikantskog rejtinga kao, recimo, presecanje vrpci povodom „puštanja u rad“ renoviranih javnih toaleta i sl, što po njihovom mišljenju predstavlja „javni dokaz da brinu o potrebama svih građana“.
Iako se baš u doslednom i kvalitenom sprovođenju programa........