Fakultet otadžbinskih nauka „Željko Ražnatović“ |
Kako odmiče varljivo leto ’26, pisac ovih smrtno neozbiljnih redova sve se više nosi mišlju da, makar pod stare dane, makar u pelenama za odrasle i guzova punih supozitorija, upiše neki od fakulteta crkvenog Univerziteta Sveti Sava. I to odmah po osnivanju.
Kako sam saznao na portalu SPC, projekat ima za cilj spajanje teološkog obrazovanja sa naučnim disciplinama radi stvaranja verske i društvene elite, ali i suprotstavljanje jednog pravog, svetosavskog, ostalim komunističkim univerzitetima. Neću kriti namere – ionako mi strukovi praziluka, pored silnih supozitorija, štrče iz guzova – hoću i ja da budem delom verske i društvene elite. Neću da budem običan civil, da ne kažem boranija. Uostalom, toliki su pevači krmećaka, fudbaleri, muse kesedžije, politikanti, diletanti i pornografi pokupovali poršee, viletine, preskupu garderobu istaknutog naciste Huga Bosa, umjetne sise i diplome, te postadoše elita. Zašto sam ja, pisac smrtno neozbiljnih redova, lošiji od njih.
Iako je Irinej Bulović za jesen najavio otvaranje vrata novopečenog univerziteta, a jesen će na vrata zakucati dok kažemo crkveni miš, svi detalji o svetosavskom univerzitetu drže se u teškoj vizantijskoj mrakači. Doduše, predsednik je natuknuo, a predsednik je saučesnik u osnivanju univerziteta, da će se tamo baštiniti ljubav prema otadžbini, kao i da će se studije teologije odvijati, rame uz rame, sa studijama medicine, prava, tehnike, umetnosti. Što mi je sasvim dovoljno da pustim mašti na volju i skarabudžim par predloga za izradu nastavnog programa nove obrazovne ustanove. Ko zna, možda osnivači usvoje neke od mojih predloga, te me tamo upišu preko reda. Zato, krenimo preko reda, baš onako kako Srbi........