Poslednji stadijum – negiranje očiglednog
„Ne veruj onom što vidiš, već onom što ti ja kažem.“
„Nije onako kako jeste, već je onako kako vam ja predstavim.“
„Istina nije realnost, nego moja interpretacija te realnosti.“
Ovo nam, deceniju i duže, poručuje ovdašnja vlast i njen kolovođa. Servira nam, ubeđuje nas, obmanjuje i proizvodi laž. Ili, u najboljem slučaju, potura nam svoju subjektivizovanu i iskrivljenu verziju realnosti. Krajnje iščašenu.
Nije samo predsednik Srbije onaj koji se ovim šamanstvom bavi, mada u toj raboti prednjači i dominira. Briljira. Pred našim očima istovetno čine i svi njegovi poslušnici. Ministri, šefovi policije, glasnogovornici svake vrste, predstavnici vladajuće partije, raznorazni analitičari i tobož komentatori.
Ono na platou ispred zdanja Narodne skupštine nije ruglo i stecište kriminalaca. Ne, poštovani čitaoče, to je „prijavljen javni skup“. „Jedina slobodna teritorija u zemlji Srbiji.“ Ponos i dika aktuelnog predsednika. Tamo ne obitavaju lica s krivičnim dosijeima i dojučerašnji osuđenici. Tamo, po rečima nosilaca režima, obitavaju neimenovana i neidentifikovana lica za koja policija pojma nema ko su, šta su i iz kog razloga su zaposeli javnu površinu i zatvorili ulicu. Kobajagi „studenti koji hoće da uče“. Šta da uče? Kako se maltretira, mlati i zlostavlja? Kako se psuje, vređa i preti? Kako se građanstvu uteruje strah u kosti? Ili, možda, kako se skandira, aplaudira i obožava kult predsednika Srbije?
Pojma nemaju ko je napao ekipu televizijske stanice čiji program nije po režimskom ukusu. Prave se ludi povodom policijskog sabotiranja rada jedne državne tužiteljke. Ne štite narodne poslanike protivne vlasti. Rade sve suprotno od onog što im je dužnost. A govore suprotno.
Zato su veoma revnosni u progonu........





















Toi Staff
Sabine Sterk
Penny S. Tee
Gideon Levy
Waka Ikeda
Grant Arthur Gochin
Daniel Orenstein
Beth Kuhel