Baba o uštipcima, a Protić o… |
Evo jedne zagonetke. Prilično zlokobne. I poučne, reklo bi se.
Onomad je, sredinom novembra 2001, Jedinica za specijalne operacije, poznata kao „crvene beretke“, u punoj ratnoj opremi i oklopnim vozilima blokirala autoput kod Beograda i još nekoliko ključnih saobraćajnica. NJihova pobuna sa ultimativnim zahtevima Vladi Zorana Đinđića trajala je nekoliko dana. Okončana je premijerovim odlaskom njima na noge, u njihovu centralu u Kuli i ustupcima u pogledu čelnih ljudi u Resoru državne bezbednosti. Jedinica za specijalne operacije, pokazalo se, bila je moćnija i od Vlade i od njenog predsednika. Godinu i po dana docnije Zoran Đinđić je ubijen u atentatu čiji su direktni izvršioci bili komandanti upravo te jedinice koja je formalno bila neposredno potčinjena Vladi Srbije. Mi, stariji, dobro pamtimo.
Danas, začudo, i policija, i žandarmerija i bezbednosne službe, bespogovorno slušaju aktuelnog predsednika. Povinuju se njegovim naredbama, prihvataju njegove odluke, mirno reaguju na smene, penzionisanja, degradiranja. Klanjaju mu se do zemlje. U najboljem slučaju, izlaz traže u invalidnini ili zaklon u anonimnosti. Niko da se pobuni, niko da protestuje, niko da blokira. Svi junaci nikom ponikoše. Apsolutna poslušnost. Apsolutan muk. Apsolutna disciplina. Rezignacija i odustajanje kod malobrojnih. Otpor ravan nuli.
Zašto je protiv Đinđića bila mogućna pobuna pod oružjem, a sad je nezamisliva? Zašto je Zoran Đinđić bio slab premijer, a dotični je jak predsednik? Zašto Đinđić nije imao vlast nad podređenima, a dotični je ima i nad onima koji mu nisu podređeni? Onda su se drznuli na ultimatum i pretnju. Sad ni da zucnu.
Može ovo i drugim rečima. Ko je taj što u Srbiji presuđuje ko će imati vlast, a ko neće? Ko je taj vrhovni autoritet od čije volje zavisi realna vlast? Da li su političari, nosioci javnih funkcija, svakojaki funkcioneri po širini i dubini, puki sprovodioci tuđih zapovesti?........