Ovo je suština sukoba vlasti i tužilaštva |
Suština sukoba vlasti i tužilaštva jeste podozrenje vlasti o načinu upotrebe osetljivih podataka kojima raspolaže tužilaštvo.
Najpre, kako tužilaštvo dolazi do informacija? Građani podnose krivične prijave, gde prilažu materijalne dokaze potrebne najmanje za osnov sumnje na postojanje krivičnog dela.
Ako je osumnjičeni interesantan javnom tužilaštvu (drugi državni organ, viđeniji građanin, političar, privrednik, lice iz kulture, medija…), u smislu da situacija podriva poredak ili javni moral, postupaće se obazrivo: najčešće se prijava odbacuje ali se podaci zadržavaju. Pre odbačaja, tužilaštvo će preko policije ispitati da li podnosilac prijave ima još potencijalno interesantnih informacija. Ovim je pro forma ispunjen uslov za pretkrivični postupak.
Osetljive informacije ostaju u tužilaštvu. Mogu biti iskorišćene, ali i ne moraju; ako je neko od rukovalaca nesavestan, može podatke upotrebiti protivzakonito. To ne važi samo za tužilaštvo. Takav time ostvaruje korist sebi lično: finansijsku, poslovnu, ili napreduje u službi. Primera u novijoj istoriji ima mnogo.
Interesantne informacije mogu da se podele i sa nadređenim, ali i ne moraju. Ako se podele, na primer, na kolegijumu, tužilac učvršćuje svoj položaj u JT-sistemu odnosno svoju nesmenjivost i nedodirljivost. Apsolutno postaje imun od disciplinskih i krivičnih prijava, ma koliko one bile ozbiljne.
Ako je u policiji pravilo da policajac vredi koliko ima doušnika na terenu, tako i tužilac vredi onoliko koliko ima osetljivih informacija. Stoga, tužioci koji imaju najbolje informacije, trebalo bi da čine pomoćnike Republičkog javnog tužioca odnosno najuži krug lica pri kolegijumu RJT.
Sa toga razloga je predsednik Vučić nezadovoljan i koristi teške reči kada tužilaštvo označava kao........