Božić 2026, recenzija |
Počelo je mirno, na Badnji dan. Srbi su se okupili, obukli u crno, stavili fantomke na glave, zgrabili sekire i pošli po badnjak. Seklo se na sve strane, a trofejni mladi hrastovi ukrašavali su skromne pravoslavne džipove. Kolona policijskih vozila pod rotacijom, je pre batinanja i hapšenja nevaljalih blokadera, 2026. započela sečom badnjaka i zavijanjem sirena.
Ovo nije bio jedini konvoj. Širom Srpskog sveta, ogromne kolone verujućih kamiona lutale su ulicama, trubeći kao anđeli s nebesa, sirenama čiji je zvuk, čak i preko mobilnih telefona, uranjao duboko u svaku pravoslavnu dušu. Kamioni su nastavili da trube i tokom badnje večeri, ali i na sam Božić, da bi se zaputili po pošiljku koju je Deda Mraz iz Južne Amerike poslao u Crnu Goru.
Na Badnji dan dobili smo blagovest od gospodara svih Srba. On je, gutajući plamen sveće za žive u manastiru, obećao da nećemo ratovati za Grenland. To smo, eto, izbegli, a........