Gde se to zaglavila legalizacija?
Državni vrh je novu proceduru legalizacije najavio sa pompom. Pre usvajanja zakona je najavljivano da će svi vlasnici nelegalnih objekata postati „svoji na svome“ već u martu 2026. godine. Onda je neko u tom istom vrhu vlasti valjda shvatio da svi predmeti legalizacije ne mogu da budu rešeni po automatizmu, pa su najavili da će u martu biti donete samo prve potvrde.
Naravno, građane je trebalo fascinirati brojkama, pa je 20. aprila ove godine resorna ministarka izdala saopštenje da je tog dana, u 16 časova i 29 minuta, izdata jubilarna 100.000 potvrda.
Svi smo se zapitali kome su tolike potvrde izdate, jer niko iz moje okoline nije poznavao nikoga od tih „srećnih dobitnika“, koji su među četiri odsto podnosilaca prijava. Ovo je kalkulacija ako je tačan podatak koji je izneo predsednik 09. februara ove godine, da je do tada podneto skoro 2,5 miliona prijava za legalizaciju.
Tada se nametnulo pitanja da li su te potvrde možda ubrzano izdavane tokom predizborne kampanje od Kule na severu do Knjaževca na jugu, te Bajine Bašte na zapadu do Kladova na istoku Srbije.
Odbijanje dostavljanja informacije od javnog značaja
Zainteresovani ovim životnim pitanjem za građane, a ohrabreni činjenicom da novi zakon propisuje da je „upis i evidentiranje prava svojine“ na nelegalnim objektima javni interes za Republiku Srbiju, novinari su počeli da traže informaciju o broju izdatih potvrda po opštinama i broju upisa po tim potvrdama u katastar.
Nije mi poznato da je iko od njih dobio taj podatak, ali se zna da ove dve institucije odbijaju zahteve uz navode da „nije reč o podacima koji nastaju u njihovom radu“.
Da li je reč samo o „kupovini vremena“, u iščekivanju da veštačka inteligencija završi........
