Ana Bekuta i kol’ko oćeš razbojnika
Znaš rođeni šta je to pošteno zarađen lebac? To ti je kad su moj teča i zet Novica u leto osamdeset i neke skupljali snoplje, tovarili na prikolicu i traktorom vozili kući. Nije tad u ruralnim predelima bilo kombajna, planinski kraj, nezgodno za zemljoradnju, pa dođe kući vršalica napravi se moba i obavi vršidba. Al kad zakažeš vršalicu, u taj dan sve mora da bude spremno. Pomagao sam im par dana. Uveče, umorni, ubijeni od letnje žege, mene šalju da spavam, a oni se dogovaraju da rade pod farovima da bi sve dovezli do sutra, kad dolazi vršalica.
Analogno tome, novac se može pošteno zaraditi i u drugim delatnostima. Kad su u pitanju muzičari stvar je nekada kad sam ja bio mlad i voleo koncerte, bila sasvim jasna. Muzičari preko svog menadžera zakupe prostor, plate sve troškove i prodaju karte za koncert. Dakle, ne pamtim da sam nekad negde besplatno slušao Dugme, Čorbu, Bajagu, Đoleta… Kupiš kartu i odeš na koncert. Po mom osećaju za poštenje i pravdu to je ispravno. Pevači ili pevačice, razni bendovi, pravili su koncerte kad su procenili da će imati dovoljno publike, da bi taj koncert mogao da se isplati. Bilo je pogrešnih procena, još kako. Ali to su tada sami izvođači morali da podnesu, kako su znali i umeli. Zbog toga se često nisu pravili solistički koncerti, već koncerti sa više izvođača da bi se publika privukla.
Poslednjih........
