‘Verovala sam da su mi preci antifašisti, a onda sam otkrila da je pradeda bio nacista’ |
„Dok sam odrastala, verovala sam i bila sam ponosna što potičem iz porodice antifašista“, kaže za BBC na ruskom 57-godišnja Roza iz Berlina.
Ime joj je promenjeno na njen zahtev.
Ali je na kraju saznala istinu: da je fašizam bio duboko ukorenjen u celom nemačkom društvu tokom prve polovine 20. veka, u vreme nacističke vladavine.
Zbog toga je rešila da otkrije da li su njeni preci podržavali režim Adolfa Hitlera.
Potrazi se nazirao kraj kada je nemački nedeljnik Cajt (Die Zeit) objavio milione dokumenata o bivšim članovima Nacističke partije.
Iako Roza kaže da je nova baza podataka njoj razrešila neke sumnje, ona je ponovo pokrenula raspravu o tome kako se Nemačka suočava sa njenom brutalnom prošlošću.
Odrasla je severno od Berlina, u Istočnoj Nemačkoj.
Ta država, osnovana 1949, zvanično se zvala Nemačka Demokratska Republika i bila je deo istočne Evrope kojom je dominirala Moskva.
Posle poraza nacista 1945. godine, saveznici u Drugom svetskom ratu – Sjedinjene Američke Države (SAD), Ujedinjeno Kraljevstvo (UK), Francuska, i Sovjetski Savez (SSSR) – podelili su Nemačku na četiri zone.
Početkom Hladnog rata, Nemačka je podeljena na dve države – Zapadna Nemačka bila je saveznik zapadnih zemalja, dok je Istočna Nemačka bila pod sovjetskim uticajem.
Posle raspada SSSR-a na kraju Hladnog rata, dve Nemačke su se ponovo ujedinile.
Kada je Roza odrastala tokom 1970-ih, svi aspekti života u Istočnoj Nemačkoj bili su pod strogom kontrolom države.
„Govorili su nam da su Istočni Nemci uglavnom potomci antifašista, dok su ‘loši momci’ dolazili sa Zapada“, priseća se Roza.
Deca u njenoj školi odrastala su čitajući knjige o sovjetskim vojnicima, oslobodiocima.
I Roza je Sovjetski Savez doživljavala kao prijatelja, „velikog brata“.
Zbog toga su je zbunjivale pojedine porodične priče o Drugom svetskom ratu.
Godinama nije mogla da razume zašto je njena baka „morala da beži od Crvene armije“.
„Duboko kopanje“ po porodičnoj istoriji
Kada je Roza imala 16 godina, njenu školu je posetila jevrejska delegacija iz SAD-a radi rasprave na temu „Susret dece preživelih sa decom počinilaca“.
Tek pred kraj rasprave je shvatila da pripada drugoj, a ne prvoj grupi.
„Odjednom je sve imalo smisla: shvatila sam da su Nemci smatrani neprijateljima“.
Taj trenutak pamti kao „pucanje brane“ – iznenadni preokret u razumevanju stvarnosti.
„Tada sam počela duboko da istražujem istoriju moje porodice“.
Roza je pretraživala arhive i tražila je od roditelja i starijih........