‘Osećam se kao vodozemac’: Život ljudi na ostrvu koje tone |
Svakog jutra, u Suvandijevu kuću počinje da ulazi voda i nivo postepeno raste.
Do podneva dostigne vrhunac od 30 centimetara visine i potapa nameštaj.
Već više od decenije, Suvandi svakodnevno gleda kako mu se dom u Indramajuu, na severozapadnoj obali indonežanskog ostrva Jave, plavi zbog istovremenog podizanja nivoa mora i sleganja tla.
„Stopala mi nisu suva ni 12 sati dnevno.
„Osećam se kao vodozemac“, kaže očiju punih suza.
Suvandi se seća da je sredinom 1990-ih obala bila udaljena više od kilometra od njegovog doma.
Ali su bujične poplave 2014. godine uništile najvažnije zaštitne bedeme.
Bez odbrane, obala postepeno erodira usled plimnih talasa.
Danas je Suvandijevo selo u oblasti Indramajuu pod vodom od zore do ponoći.
Jedina pristup selu, uzak kameni put koji je metar širok, je gotovo neprohodan, zbog čega je zajednica skoro potpuno odsečena od sveta.
Suvandi i njegove komšije, među kojima je Ningsih, moraju da koriste splavove koje sami prave za kretanje po potopljenom selu.
„Teško mi je da vodim decu u školu“, kaže Ningsih.
„Kada je nivo vode visok, decu do škole moram da prevozim na splavu od stiropora“.
Poplave uništavaju sve – stabla brzo trule, a kuće se urušavaju.
Ningsih očajnički želi da napusti selo, jer smatra da u njemu ne može da se živi.
Ali zbog teške finansijske situacija njene porodice nemaju izbora.
„Čak i da želim da se preselim, kuda bih mogla da odem“, kaže ona.
Dalje duž obale, ekološki aktivista Vasito obilazi stabla mangrove koje je zasadio.
Kao i stanovnici Indramajua, i Vasito i njegova zajednica u Kendalu, gradu na severu Jave, suočavaju se sa sve češćim poplavama usled plima, koje sada pogađaju područje gotovo svakog meseca, dok su se ranije javljale jednom godišnje.
„Ovo su ostaci plimnog talasa od juče popodne.
„Voda je počela da se povlači tek jutros“, kaže on, gledajući u lokve koje su još u njegovoj kuhinji i dnevnoj sobi.
Vasito pretpostavlja da je jedan od uzroka ovog problema........