Odbrana autonomije |
Sprem’te se, sprem’te, na redu je Univerzitet. Počelo (tačnije, kulminiralo) je upadom Uprave kriminalističke policije u Rektorat Univerziteta u Beogradu. A dotična UKP je odgovorna za otkrivanje i suzbijanje, pazimo sad, organizovanog, opšteg i privrednog kriminala, kao i za borbu protiv terorizma, droge i ratnih zločina.
Dakle, svakako ne za otkrivanje okolnosti (tragične, koliko i zatajne) smrti jedne studentkinje Filozofskog fakulteta. Po snimke sa nadzornih kamera se ne dolazi ovako razgoropađeno i pod rotacijama paradno. I sad, nakon celodnevnog pretresa, pronađeno je nekoliko petardi, braunila i kartonskih tanjira – vaistinu tragikomično. Naravno, u pitanju je bilo nešto posve drugo. A to je demonstracija gole sile, kao i krupni presedan koji gazi autonomiju univerziteta. Režimski glasnogovornici, od kojih su neki i univerzitetski profesori, odmah su počeli da zagovaraju „razlaganje“, gašenje i upodobljavanje univerziteta, kao da je u pitanju neka lokalna samouprava, seoski Dom kulture ili gradska mesna zajednica.
Ubrzo je stigla i vest o osnivanju izvesnog „Univerziteta Sveti Sava“ u harmoniji države i crkve. Hoće li se tu izučavati i svetosavska fizika, svetosavska građevina i svetosavska sociologija, ostaje da se vidi. Nešto slično je već pokušano „Fakultetom srpskih studija“ u Nišu, kada se od Filozofskog fakulteta grubo otimaju tri departmana (istorija, srpski jezik, ruski jezik). Nedavno je dobio dozvolu za rad i tu se imaju izučavati nekakve „identitetske nauke“ umesto nauke (srpska istorija, srpski srpski jezik i srpski ruski jezik?). Ali, ne pravi se tu alternativa ili famozna konkurencija akademskom svetu, ma kakvi. U osnovi svega je jedino namera režima da uništi poslednji bastion otpora prema samom sebi, i koji se zasniva na tome što su profesori mahom samostalni i zaštićeni ljudi – upravo autonomijom univerziteta. Ili, činjenicom da ih je nemoguće jednostavno zapošljavati i otpuštati po nalogu partije, za razliku od svega ostalog u ovom državčetu. Dok oni usput, i zlo i naopako, imaju određeni ugled u društvu, pa i političke svetonazore. Samo o toj „konkurenciji“ se ovde radi – diplome nasuprot kupljenoj papirčini, doktorata nasuprot plagijatu, i konkurenciji znanja nasuprot neznanju. I niko to nije rekao bolje od samog rektora Đokića, sa terase Rektorata 31. marta: „To vam govori sve što treba da........