Pobeđujući Njega pobeđujemo svoju zaostalost u razvoju

Autentične revolucije su dugotrajnije u odnosu na uvezene. Primeri Kube, Jugoslavije i Kine potvrđuju tu tezu. Uvezene demokratije su nestabilne, neodržive i kratkotrajne i vice versa.

Beg u viziju lepše budućnosti, jer nemamo snage da se suočimo sa tragičnom stvarnošću, obično naš pogled usmerava ka spolja ili ka gore, očekujući da će neka sila koju nismo ni stvorili, ni uzrokovali, pa samim tim ni zaslužili, rešiti naše probleme koji nam se čine nerešivim. Zabrinjavajuća je naša potreba za tutorom, naša neodgovorna infantilnost, naše odbijanje da odrastemo.

Zato umesto lidera tražimo oca nacije, kao da smo siročad, kopilad, deca bez staratelja. Zato umesto procedura više volimo prečice, kao slatkiše umesto zeleniša, kao zabavu umesto obaveza. Zato naše greške ne prihvatamo kao svoje, već kao deo zavere ili kao posledicu zavisti drugih oko nas, jer mi smo nevini, bezazleni, nesvesni. Pa zar deca nisu upravo takva – bezgrešna, ona ne mogu biti kriva za svoje postupke?! Ceo jedan narod pokušava da ovako proživi čitavu epohu, a kada mu ne uspe onda krivi gorku sudbinu, nepravedni svet ili svoju žrtvu uzdiže na religijski nivo.

Vučić nam se desio upravo iz naše potrebe za roditeljem koji će nas štititi od........

© Danas