Živimo u nečitalačkom vremenu |
Priča mi prijatelj, iskusan pisac, da je proveo jedan test. Petorici poznanika, nastavnika, poklonio je po primerak svoje poslednje knjige. Na svakoj je napisao posvetu i ispod potpisa dodao broj mobilnog telefona. Zamolio ih je da mu posle čitanja jave utiske. Za sebe je pribeležio njihove telefonske brojeve. Prošlo dva meseca ne javlja se niko. Ne bude on lenj nego pozove svakog od njih da ih pita dokle su stigli sa čitanjem. Rastužio se: niko nije ni počeo da čita. Starinski sam vaspitan i smatram obavezom da darovanu knjigu pročitam i da dariocu o njoj ponešto kažem. Ali vremena su se promenila.
Nedavno sam od mlade spisateljice Đurđine Isić dobio knjigu Skriveni anđeo (izdavač Portalibris), blizu šest stotina strana sa mnogo sitnog teksta (znakovi osmica) i pročitao je! Gospode Bože, kakva čudesna knjiga, zagonetka i za teoretičare koji moraju dosta da se pomuče da je žanrovski odrede.
To je i psihološka rasprava,........