Kafka i jedno neugodno pitanje

„Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se pretvorio u golemu gmizavu štetočinu — žohara. Tijelo mu je bilo tvrdo poput oklopa, s izdignutim, smeđim i rebrasto podijeljenim trbuhom, dok je deka jedva ostajala na njemu……“

„Preobražaj“ nije samo remek-djelo moderne književnosti — on je i mišljeni eksperiment o identitetu.

Filozofi bi rekli, još od Džon Loka i njegovog „razgovora“ s papagajem: šta čini osobu (ličnost) istom kroz vrijeme? Gregorova metamorfoza to pitanje dovodi do krajnje granice. Ako se tijelo radikalno izmijeni, ako čovjek izgubi jezik, dom i društvenu ulogu — šta od njega ostaje?

Zagonetno je koje osobine — tjelesne, kognitivne ili društveno-pravne — uopšte mogu garantovati kontinuitet ličnosti. Personalni identitet se, prije svega, ne pokazuje kao fiksna suština, nego kao otvorena i promjenjiva struktura — fluidna forma koja se ne može svesti na stabilan i konačan skup trajnih osobina.

Nasuprot ovakvom razumijevanju ličnosti kao otvorene strukture stoji teološka koncepcija ličnosti kao Božijeg lika („imago Dei“). Milo Lompar i Darko Đogo, kao zastupnici ideje „integralističke Srbije“, artikulišu upravo takvo stanovište.

Ovaj tekst pokazuje da Franz Kafka nudi radikalan odgovor: nakon gubitka svih oblika identiteta, ostaje samo minimalna fenomenološka svijest — ogoljeni osjećaj „ja sam još uvijek ja, Gregor Samsa“. Otuda se postavlja pitanje: šta to znači za teorije nacionalno-kolektivnog identiteta kakve zastupaju Lompar i Đogo, imajući u vidu da je svaki kolektivni identitet, manji ili veći, podskup personalnog?

Šta Gregor gubi, korak po korak

Pratimo dezintegraciju Gregora Samse. Gregor ne gubi sve odjednom — gubi sloj po sloj. Prvo tijelo. Sa tijelom odlazi ono što bi se, u jeziku srpskih integralista, moglo nazvati biološkom supstancom — rasna i etnička utemeljenost u tijelu koje pripada određenoj zajednici.

Zatim........

© BUKA Magazin