Ekološka bomba u srcu Modriče: 25.000 tona otrova pored kuća, institucije bez rješenja |
Na svega nekoliko desetina metara od prvih kuća u naselju Modriča 5 nalazi se mjesto koje stručnjaci godinama nazivaju ekološkom bombom. Iza zaraslog rastinja, zemljanih nasipa i improvizovanih ograda nalazi se više od 20 hiljada tona opasnog industrijskog otpada kiselog gudrona, nusproizvoda prerade otpadnih ulja koji decenijama stoji zakopan u zemlji.
Ljeti, kada temperature pređu 35 stepeni, iz zemlje se širi težak, gorak i mastan miris. Stanovnici zatvaraju prozore. Djeca ulaze u kuće prije mraka. Neki odlaze kod rodbine dok se vazduh ne pročisti. Oni koji su ostali u Modriči 5 kažu da su navikli na smrad, ali ne i na strah.
Više od dvije decenije proiblem postoji,ali rješenja nema. Nakon požara koji je u avgustu 2024. zahvatio rastinje u neposrednoj blizini ostala su samo pitanja za institucije su izdavale dozvole bez realizacije mjera, pitanja o privatizaciji nakon koje je odgovornost ostala između države i kompanije. O požarima koji su upozoravali da je katastrofa pitanje vremena. I o ljudima koji žive tik uz mjesto koje stručnjaci godinama označavaju kao visokorizično.
Posjetimo, rafinerija ulja Modriča bila je jedan od značajnijih industrijskih pogona u regionu. U periodu od 1967. do 1992. godine u ovom postrojenju prikupljana su otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora bivše Jugoslavije. Nakon toga ulja su tretirana postupkom rerafinacije uz korištenje koncentrovane sumporne kiseline i aktivne gline. U tom procesu nastajao je opasni nusproizvod kiseli gudron. Otpad je godinama odlagan u lagune nastale eksploatacijom šljunka, na prostoru današnjeg naselja Modriča 5. Odluka o odlaganju donesena je još 1966. godine, u skladu sa tadašnjim propisima. Prema procjenama, na lokalitetu se nalazi između 20 i 25 hiljada tona opasnog otpada.Rafinerija ulja Modriča je 1996. godine prestala koristiti tehnologiju prerade otpadnih ulja sumpornom kiselinom, pa se od tada kiseli gudron više ne proizvodi. Ali problem otpada koji je prethodnih decenija lagerovan nikada nije riješen. U tom trenutku niko nije mogao pretpostaviti da će nekoliko decenija kasnije upravo oko tog lokaliteta nastati naselje sa više od dvije hiljade stanovnika.
Privatizacija i nestanak odgovornosti
Nakon privatizacije 2007. godine, Rafinerija ulja Modriča zajedno sa Rafinerijom nafte Brod i mrežom pumpi prelazi u vlasništvo ruske državne kompanije „Zarubežnjeft“ preko firme „Neftegazinkor“.Tada počinje i višegodišnje prebacivanje odgovornosti.Kompanija je tvrdila da otpad nije nastao u vrijeme kada je ona preuzela rafineriju, zbog čega problem ne smatra svojom obavezom.Istovremeno, lokalna zajednica i institucije godinama pokušavaju pronaći model finansiranja i trajnog zbrinjavanja otpada.
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske još je 2011. godine kandidovalo projekat rješavanja gudronskih jama prema Delegaciji Evropske komisije kroz IPA fondove, ali inicijativa nije dobila podršku.U narednim godinama pokušavano je pronaći rješenje kroz različite studije izvodljivosti i međunarodne partnere. Rezultata nije bilo.
Jedan od ključnih problema u cijelom slučaju jeste činjenica da su institucije........