Sad kad je konačno plebiscitarno Viktor Orban svrgnut s vlasti, bez obzira na pogubne posljedice jednog nevjerovatno dugog perioda u kojem je čak uspostavio model iliberalne demokracije koja je služila kao uzor mnogima u regiji i svijetu, možemo reći kako je na neki način i dobro da se baš on takav pojavio i boravio na sceni. To možemo reći zato što je upravo Orbanov politički put personifikacija svega onoga što nije valjalo u odnosu Europske unije prema postsocijalističkim zemljama, a što možemo podvesti pod zajednički naziv tranzicije.

Naime, upravo zbog ideološke zaslijepljenosti zapadnog liberalnog svijeta, koji je u socijalističkom nasljeđu vidio samo problem na svakoj razini, kojeg je trebalo u potpunosti odbaciti, mogao je nastati Orbanov oblik vladavine. To što se taj oblik vlasti na koncu potpuno okrenuo protiv one ideje koja ga je omogućila i skoro uspješno do kraja potkopao i liberalnu demokraciju i ideju Europske unije, jeste ciničan, ali potpuno očekivan ishod čitave priče.

Uvjerenje zapada je bilo otprilike sljedeće: Da su sve postosocijalističke zemlje nekadašnje istočne Europe, kao i njihova društva, suštinski zaostale u razvoju i da su na razini adolescenata koje sada Europska unija, zajedno s SAD-om treba uzeti za ruku, odgojiti i pripremiti za samostalan i zreli život. Pri tome nisu vidjeli, ni priznavali nikakvu razliku između zemalja........

© BUKA Magazin