Dnevnik Zorana Krajišnika, dekana Akademije umetnosti u Novom Sadu: Vjerujem da bolje vrijeme dolazi |
Petak, kraj naporne nedelje u kojoj je donesena odluka o oduzimanju dva prostora Akademiji umetnosti… Djelovalo je da će dan biti makar malo manje stresan nego prethodni petak (13.3.) kada smo iz medija saznali da će se na redovnoj sjednici Skupštine grada Novog Sada naći prijedlog Rješenja o oduzimanju prostora u svojini grada Akademiji umetnosti zbog, kako je navedeno, nenamjenskog korištenja??
Dan je počeo uobičajeno, časovi sa studentima, trenuci istinskog mira i zadovoljstva u opštoj poplavi napetosti i stresa. Čitamo program za drugi semestar i dogovaramo termine preslušavanja, na kojima će dvojica novopridošlih studenata na Erazmus razmjeni, imati priliku da upoznaju ostatak ekipe, svoje kolege iz Srbije…
K. se javlja, položio je ispit iz porodičnog prava…
Završavam nastavu nešto prije dvanaest i spremam se za početak sjednice NUN vijeća na kojoj informišem prisutne o činjenicama vezanim za otimanje prostora Akademiji, argumentima koji ukazuju na to da ne postoje formalno-pravni razlozi za sve što se desilo i o koracima koje smo poduzeli da bismo pokušali odbraniti interes institucije.Nakon sjednice odlazim kući, počinje vikend…
Dan započinjem nabavkom namirnica za tradicionalni nedeljni ručak sa djecom. Nakon izuzetno stresne i napete nedelje, konačno imam vremena da predahnem. Razmišljam o svemu što se desilo u proteklih nekoliko dana… Informacija o oduzimanju prostorija, za koju smo saznali iz medija, sve nas je šokirala. Potpuno je nevjerovatno da nas nadležni iz Gradske uprave za imovinu nisu obavijestili ili upozorili, poslali nam neku formu zapisnika o izvršenom nadzoru – što su bili u obavezi da učine, organizovali sastanak na kojem bi nam dali mogućnost da prikažemo realnu situaciju; da se u Galeriji od 2022. godine desilo više od 50 izložbi, da od početka godine tamo imamo nastavu treće i četvrte godine vajarstva, da je prošla školska godina protekla u onlajn režimu nastave i da je logično da u momentu kada se odigrala posjeta predstavnika Gradske uprave za imovinu Galeriji, tamo nije bilo aktivnosti „uživo“. Osim toga, bio je ispitni rok… Odbijena je molba da prisustvujem sjednici Skupštine Grada, dakle uskraćena nam je mogućnost da dokumentovanim podacima i argumentima pokušamo objasniti, doprijeti do svijesti i savjesti… Djeluje kao da je odluka donesena mnogo prije nego što se za nju glasalo i da razlog za ovakav surov čin nije obrazloženje navedeno u prijedlogu Rješenja o oduzimanju imovine.
Od jutra započinjemo pripreme za ručak sa klincima, koji se pojavljuju oko dva. Uživamo u hrani koju je B. spremila… Atmosfera za stolom je veoma živa, zbijamo šale jedni sa drugima, prepričavamo događaje od protekle nedelje, spominjemo „sarajevski ogranak“ familije, pravimo dogovore za nedelju pred nama…U neko doba, ekipa se razilazi. Vraćam se čitanju sjajnog Sarajevskog omnibusa Veroljuba Čolića, knjige koja me vraća u doba djetinjstva i moj rodni grad.
Predveče na nekom od informativnih portala iščitavam vijest da je Grad Beograd donio odluku da uskrati podršku međunarodnom takmičenju Jeunesses Musicales, koje Muzička omladina Srbije organizuje još od 1971. godine i koje je od 1974. godine član Svjetske federacije međunarodnih muzičkih takmičenja sa sjedištem u Ženevi!! Bezobziran i strašan čin koji je svjedočanstvo odnosa vlasti prema renomiranim institucijama kulture… Čitava priča me podsjeti i na slučaj Muzeja TERRA u Kikindi u kojem je izložena kolekcija skulptura rađenih u terakoti – skulpture su nastajale na simpozijumima „Terra“ koji se preko četiri decenije organizuju svakog ljeta u Kikindi uz učešće istaknutih umjetnika iz Srbije i Evrope. Muzej opstaje isključivo zahvaljujući ogromnoj energiji, zalaganju i požrtvovanju par entuzijasta!??…Pravim raspored za ponedeljak.
Počinje još jedna radna nedelja uobičajenim aktivnostima u dekanatu – more telefonskih poziva, sastanaka, potpisivanje dokumenata…
U 11 se nalazim sa L. T. sa kojim razgovaram o mogućnostima pronalaženja alternativnog prostora za Akademiju.Sa M. Š. se nakon posjete „Sunđerani“ dogovaram o dinamici radova kojima bi se prostor objekta prilagodio potrebama nastave III i IV godine Vajarstva.
Za vikend sam razgovarao sa R. Približava se Festival i dogovaramo se o rasporedu mastera. Vraćam se u 1998. godinu kada je pokrenuta nastava gitare na Akademiji. Od tada je prošlo mnogo godina, okolnosti su se promijenile, veliki broj talentovanih mladih ljudi je u tom periodu prošao kroz moju klasu. Svi su oni, poput R, koji je bio u prvoj generaciji studenata upisanih na studijski program, postali (ili ostali) ozbiljni i predani entuzijasti, umjetnici koji svojim djelovanjem kreiraju kulturni život sredina u kojima žive i pedagozi koji svojim radom produhovljuju, nadahnjuju i oplemenjuju nove generacije otvarajući im vrata čarobnog svijeta umjetnosti.
Dan započinje nastavom. Prije petnaestak dana smo uradili kolokvijume, nakon kojih smo se dogovorili za program za drugi semestar. Započinjemo proces rada koji ćemo uspješno okončati u junu.
Nakon časova obavljam par stvari u dekanatu, redovna rutina… U 13h se nalazim sa Ch. Na ranije dogovorenom sastanku razgovaramo o mogućnosti proširenja saradnje sa univerzitetima u Kini. Poslije sastanka odlazim kući.
Podatak koji sam nedavno pročitao na nekom od info portala mi se čitav dan vrzma po glavi – tiče se pompezne objave o iznosu prosječne zarade u zemlji za, mislim, mjesec decembar prošle godine. Ne izgleda loše, zaista… Razmišljam, s obzirom na to da znam, naročito od ponovnog preuzimanja mandata dekana, kakva je situacija u visokom obrazovanju, prosveti, javnom sektoru… koji procenat radno sposobnih osoba ostvaruje prosječnu zaradu, odnosno, koliki je procenat onih koji „dobacuju“ do navedenog iznosa.
Predveče odlazim sa B. na milongu u K.C.L. i na druženje sa dragim ljudima.
Srijeda, lagano uplovljavamo u drugu polovinu nedelje… Dan je divan, odlazim na časove koje danas držim u na Tvrđavi. Ulazeći u zgradu, prisjećam se imena profesora i studenata koji su obilježili 50 godina postojanja institucije. Razmišljam o počecima rada u zgradi na Tvrđavi koja je sedamdesetih godina dodijeljena Akademiji na (privremeno) korištenje. Iako se ne radi o objektu koji je namjenski projektovan i građen prema potrebama i zahtjevima studijskih programa koji se na ustanovi izvode, nastava se, uz manje ili više problema, u ovom prostoru redovno odvija godinama. Zgrada je Akademiji data na korištenje „na riječ“, bez bilo kakvog dokumenta koji bi svjedočio o tome da je ustanova korisnik prostora. Ove činjenice smo postali svjesni prije 13-14 godina, kada smo, valjda jedini put, dobili značajnija sredstva na konkursu za investiciono ulaganje u objekte VŠU Ministarstva prosvjete sa namjerom da uradimo rekonstrukciju dijela potkrovlja objekta na Tvrđi, i ustanovili da nemamo dokument kojim je regulisano pravo korištenja prostora… Problem je konačno riješen prije par godina potpisivanjem ugovora o davanju objekta na Tvrđavi UNS za potrebe Akademije umetnosti na trajno korištenje bez nadoknade. Akademija je jedini fakultet u okviru Univerziteta u Novom Sadu koji nema namjenski građenu zgradu za svoje potrebe. To je trebao biti fokus programa dekanskog tima na čijem sam čelu. Nažalost, izgleda da su veće šanse da ćemo ostati i bez prostora koje trenutno koristimo nego da će se desiti kvalitativan pomak u smislu rješavanja našeg višedecenijskog problema…
Nakon sastanka kolegijuma, dobijamo dopis od Gradske uprave za imovinu kojim nam se nalaže da u roku od 30 dana napustimo prostor Galerije i Ateljea.
Na sastanku sa predstavnicima Sindikata AUNS, od predsjednika organizacije D.S. dobijam detaljne informacije o aktivnostima organizacije i članstva na Akademiji umetnosti, kao i o akcijama koje su u planu u narednom periodu. Razgovaramo i o položaju nenastavnog osoblja zaposlenog na ustanovi, o niskim koeficijentima, neusklađenosti koeficijenata nenastavnog osoblja u visokom obrazovanju i prosvjeti, o činjenici da je najviši koeficijent nenastave niži od koeficijenta saradnika u nastavi!!
U nastavku dana obavljam redovne obaveze u dekanatu. Potpisujem obrasce prijava za konkurse Ministarstva kulture i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje. Prošle godine smo konkurisali sa više od pedeset projekata na konkursima u oblasti kulture svih nivoa vlasti – na prošlogodišnjim konkursima je odlukom komisija podržano ukupno dva projekta Akademije.
Odlazim kući… Vjerujem da bolje vrijeme dolazi…