Rat je uvijek kockanje. To važi čak i kada lideri koriste drugačije nazive, poput „specijalna vojna operacija“ (naziv koji ruski predsjednik Vladimir Putin koristi za invaziju na Ukrajinu) ili „ekskurzija“ (termin koji preferira američki predsjednik Donald Trump za svoj napad na Iran).

Naravno, veliki ulog ponekad se može isplatiti. Američko-izraelski napad na Iran možda bi mogao dovesti do radikalne promjene u politici te zemlje, omogućavajući tolerantniji režim koji će otvoriti zemlju, pokrenuti ekonomsko čudo, ukloniti mine i snabdijevati svijet naftom.

Ako bi se to ostvarilo, Tramp bi izgledao briljantno, ili barem kao kockar sa visokim ulozima koji je uspio da ostvari veliki dobitak.

Kako se ova „ekskurzija“ bude odugovlačila, sjećanja na ranije neuspjele kockarske poteze počeće da dolaze u prvi plan, nudeći depresivne presedane za aktuelnu krizu američke moći. Na primjer, može se ukazati na događaje iz 1914. godine, kada su lideri raspadajućih imperijalnih sistema u Rusiji i Austriji smatrali da mogu stabilizovati situaciju kroz „kratki pobjednički mali rat“ (barem su ga nazivali pravim imenom).

Dva skorija iskustva su još upečatljivija i relevantnija: ona Britanije i Francuske u Egiptu 1956. godine, i Putinova sopstvena greška iz 2022. Prvo je počelo 29. oktobra 1956. godine, kada je Izrael pokrenuo napad na Sinajsko poluostrvo kako bi probio egipatsku blokadu Tiranskog moreuza i........

© BUKA Magazin