Da bi opozicija imala šansu, SDS bi morao pristati da podrži kandidate koji ne dolaze iz njihovih redova.

Ako se stvari posmatraju hladno i bez političkih simpatija, jedna činjenica se teško može osporiti – Jelena Trivić i Draško Stanivuković trenutno jesu najprepoznatljivija i najjača imena opozicije u Republici Srpskoj.

Njihova kandidatura, bilo za predsjednika Republike Srpske ili člana Predsjedništva BiH, imala bi realnu težinu i potencijal da mobiliše biračko tijelo koje traži alternativu vlasti SNSD-a. U tom smislu, prijedlog koji dolazi iz Stanivukovićevog političkog kruga nije bez logike.

Ali politika u Republici Srpskoj rijetko funkcioniše po principu čiste logike.

Jer, paralelno s tim, postoji i druga jednako važna činjenica – Srpska demokratska stranka (SDS) i dalje je pojedinačno najjača opoziciona stranka.

Bez obzira na nedostatak harizmatičnog lidera ili “zvučnog” kandidata, njihova infrastruktura, terenska mreža i biračka baza ostaju ključni faktor svake ozbiljne izborne računice.

I tu dolazimo do suštine problema.

Da bi opozicija imala šansu, SDS bi morao pristati da podrži kandidate koji ne dolaze iz njihovih redova. Drugim riječima – da popusti.

A pitanje koje visi u vazduhu jeste: da li je ta stranka spremna na takav ustupak?

Istovremeno, ni druga strana nije bez vlastitih ambicija.

Momentum popularnosti

Stanivukovićev politički blok očigledno računa na momentum popularnosti i želi kapitalizovati činjenicu da imaju najvidljivija lica opozicije. Njihova računica je jednostavna – birači ne glasaju za stranačku infrastrukturu, nego za ljude.

Ali, ta logika ima ograničenje: bez organizacije na terenu, ni najjače ime ne znači mnogo.

Dodatni sloj komplikacije unosi Nebojša Vukanović, koji je već najavio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH.

Njegova politička pozicija, bliža SDS-u nego Stanivukoviću, dodatno fragmentira opozicioni prostor i smanjuje šanse za jedinstven nastup.

U prevodu – opozicija u Republici Srpskoj danas ne vodi jednu bitku, nego nekoliko paralelnih.

Jednu protiv vlasti, i nekoliko unutar sebe.

Sastanak u Banjaluci mogao bi biti prvi ozbiljan test političke zrelosti opozicionih aktera. Ne u smislu ko će biti kandidat, nego u smislu ko je spreman staviti zajednički cilj ispred ličnih i stranačkih ambicija.

Neumoljiva matematika

Jer matematika je neumoljiva: podijeljena opozicija nema kapacitet da ugrozi SNSD. Zato je pravo pitanje svih pitanja jednostavno – hoće li neko prvi popustiti?

Ako odgovor bude negativan, izborni rezultat će, kao i mnogo puta do sada, biti poznat i prije nego što kampanja ozbiljno počne.

© BUKA Magazin