S mjesta gdje je stajao Winston, mogle su se pročitati, ispisane elegantnim reljefnim slovima na fasadi, tri partijske parole: Rat je mir; Sloboda je ropstvo; Neznanje je moć.

George Orwell, Tisuću devetsto osamdeset i četvrta

Gostujući u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, Haris Zahiragić, tupo oružje ne pretjerano bistrog Bakira Izetbegovića i njegove Stranke demokratske akcije, izjavio je u agresivnom i primitivnom tonu kako Hrvati u Bosni i Hercegovini nikada neće dobiti Herceg-Bosnu. Kao da to nismo znali i bez njega.

Međutim, pravo pitanje je otkuda Haris Zahiragić na HRT-u. Ne vjerujem da se odgovorni na HRT-u nisu prije emisije informirali o liku i (ne)djelu nesretnog Zahiragića, političara koji bi u nekoj iole uljuđenoj zemlji nosio na leđima naljepnicu "Samo za jednokratnu uporabu".

Međutim, svaka budalaština izgovorena pred kamerama u predizbornoj bosanskohercegovačkoj matematici ide Zahiragiću i sličnima samo u prilog, jer se bošnjačka politika pretvorila u močvaru u kojoj caruju redikuli, koji se ponašaju po onoj narodnoj: Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Tradicionalni saveznik

Zahiragić je doveden na HRT da kaže ono što se od njega i očekivalo, s ciljem podizanja međunacionalnih tenzija uoči izbora, od čega podjednako profitiraju Čovićev HDZ i Izetbegovićeva SDA. Mogli su na HRT, među ustašku kopilad, dovesti i Zukana Heleza koji bi još više podigao prašinu, ali iz Zagreba očito više preferiraju svog tradicionalnog saveznika. Nitko, naravno, ne zbraja dalekosežnu štetu koja je izravna posljedica sličnog pristupa.

Nisu izostale očekivane reakcije: Haris Zahiragić se preko noći premetnuo u bošnjačkog epskog nacionalnog........

© Bljesak.info