Svojedobno sam vjerovao da ćemo mi u Bosni i Hercegovini, oslobođeni prevaziđenog i krutog socijalističkog uređenja, krenuti naprijed. Već je u mojem djetinjstvu to socijalističko uređenje prilično popuštalo pod zapadnim trendovima. Imali smo već i prve poslovne prostore u privatnom vlasništvu, moda je ulazila sa svjetskih pisti, glazba je bila progresivna i moderna, činilo se da je to to. Sve što se odigralo u međuvremenu, demantiralo me.

Posljednjih dana umro je jedan od tih prevaziđenih i krutih temelja prošle države, Ratko. I sad bi čovjek zaključio da bi tu i završilo, malo drame i šuškanja po jutarnjim kavama, kao onomad zbog teatarske smrti Slobodanove. I onda očekuješ da nastaviš tiho voditi svoj život. Imaš dovoljno svojih briga i bez tih relikta prevaziđene ideologije.

Ratko i nije bio baš neki Ratko

Iz nekog razloga srpski je živalj u svim zapadnobalkanskim zemljama danas uvjeren da je Mladić bio veliki vojskovođa, ali za razliku od, ne znam, evo Stepe Stepanovića, kojeg pamtimo po džentlmenskim, humanim gestima u sukobu s Bugarima, iza Ratka nema takve ostavštine. Zapravo, sve ozbiljne bitke označilo je njegovo povlačenje, od Škabrnje gdje je izgubio od tada šačice sirotinje naoružane tandžarama i kalašima, pokojim uvezenim, mrvicu modernijim poluatomatikom. Pola njih je trčalo u poderanim sivim, plavim, zelenim majicama, ponekad sa starkama na nogama, kažem, mi smo pratili trendove tih kasnih 80-ih, nismo znali da će se u trendovskoj odjeći i ratovati.

Ali evo i da nije izgubio tu bitku, on je već tu posijao sjeme mržnje, ubijajući nemoćne na koje bi naišao. Samo........

© Bljesak.info