Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nijemi film Nosferatu iz 1922. godine meni je noćas bio posebna motivacija. Ovo je prvi naširoko poznati vampirski film, i mnogi su u njemu prepoznali detalje iz Stockerova romana Grof Drakula. Možda i jeste tako, ali nisu imali novca da plate prava za adaptaciju.
Ono što je još zanimljivo oko ovog filma jest da je izrodio neke od najranijih filmskih zvijezda, primjerice Maxa Schrecka, njemačkog liječnika i glumca (on je bio i u jednom od prvih zvjezdanih brakova, jer je također bio oženjen glumicom), kao i Alexandera Granacha, ukrajinskog Židova koji je kasnije radio s Gretom Garbo i Ernstom Lubitschem, u rano doba Metro Goldwyn Mayera, jeste, to je ona kuća za koju su nam babe svojedobno govorile 'kad vidiš lava da riče, mora bit dobar film'.
Nosferatu je nastao kao djelo dvojice bivših njemačkih vojnika koji su se nagledali strahota, a ponajviše kroz motivaciju producenta Albina Graua, koji se na bojištu u Srbiji nagledao smrti te upoznao čovjeka koji mu je pričao kako mu se otac povampirio. I doista, iako se radnja odvija dobrim dijelom u današnjim Rumunjskoj i Bugarskoj, jasno se vidi utjecaj srpskog sela u nošnjama seljaka.
Ali ono što je možda najiskrivljenija zanimljivost ovog filma jest da promovira antisemitizam. Negativci iz filma, je li, Schreck (grof Orlok) i Granach (grofov pomoćnik Knock) u svojim su maskama imali prenaglašen karikaturni prikaz – veliki krivi nos, klempave uši, guste obrve i buljave oči, gramzivost za novcem, opsjednutost krvlju... Ili redom sve osobine kakvima su opisivali Židove u tadašnjoj izrazito antisemitističkoj Europi.
Upravo ta Europa izrodila je današnji Izrael. U Njemačkoj nije bilo mjesta za Židove, ali ni u Sovjetskom Savezu, a još su ih manje željeli gledati u drugim zemljama razvijene Europe. Od planova da se europskim jevrejima da zemljište unutar Sjedinjenih Američkih Država, preko onoga da ih se preseli na Madagaskar,........