Da se mene pita kako bih ja, a vidjet ćete odmah da mi to ne može biti, ja bih sasvim jednostavno, bez ikakvog traga. Da me se kremira, da me ne iskopaju paleontolozi, da me ne sele ni austrougarska ni gradske vlasti...

Prvi kršćani su kremirani, otud riječi 'prah si i u prah ćeš se pretvoriti'. Da me spale, dezintegriraju, daju nekome da me prospe jednog burovitog dana, pa kud me hercegovački vjetar odnese, uglavnom, natrag Majci Prirodi, natrag Bogu koji me sastavio.

Bez traga, bez puno tuge i plača, mirno, da vratim informacije svojem Stvoritelju. Da mu vratim sve što je od mene izgradio. Da mi nitko ne piša po grobu, ne gazi me, ne parkira na meni, da nisam predmet političkih prepucavanja, prosvjeda, svađe... Tiho, da utonem u vječni zaborav. Ništavilo, oblivion. Nirvana.

Bio je taj nesretni rat, gdje su se potomci istih neandertalaca, kromanjanonaca, gravetijanaca, Kelta, Ilira, samo sada različitih vjera i svjetonazora, klali i ubijali, iako su imali jezik koji je omogućavao komunikaciju i suradnju. Toliko krvav rat teško da se može zamisliti, no eto, mi baš ovdje smo dojučerašnju ljubav pretvorili u besmislenu i bezgraničnu mržnju.

Toliko smo se masovno mučili i ubijali međusobno, imamo na svakom ćošku ostatke naše mržnje, da nas opominju i progone i dalje, vjerojatno u nedogled u budućnost. Toliko smo okrutni bili jedni prema drugima, da su u jednom mostarskom parku, blago sklonjenom od pogleda snajpera, ljude ukapali bez pitanja, da imaju mjesto, da počivaju (želja je nekad bila u miru), u gradskom parku u Mostaru.

Mostaru prokletom predratnim zajedništvom, predratnom ljubavi. Zato se sada Mostar mrzi više nego ikada prije, više nego itko može zamisliti. A oni koji bi trebali predvoditi oprost i pomirbu, najglasniji su.

Danas su u tom bivšem parku ukopana tijela, svjedok jednog zlog vremena, ali park nije prestao biti parkom, samo zato što su tu ukopani ljudi. I dalje ljudi tuda hodaju, tu se parkiraju, tu pijandure zapišavaju kasno u noći. To je i dalje tužna patnja tih duša, ničim krivih što su poginuli u općoj mržnji, ničim oni niti su zaslužili daljnje uznemiravanje njihovih počivališta.

Pa ipak, kažu da obitelji ne žele premjestiti tijela, neki kažu i da islam to ne dopušta, citiraju učenja vjerska, a i ja mogu citirati vjerska učenja (fikh) gdje se jasno kaže da postoje opravdani razlozi za premještanje.

Među opravdanim razlozima je 'ukoliko je zemlja uzurpirana'. A šta da vam kažem, na žalost, uzurpirana je zemlja Grada, park Liska. Nisu oni krivi što je tako, to je nesreća i prokletstvo Balkana, da u nas sve bude naopako... Ali tehnički je riječ o uzurpiranoj zemlji. Dakle, prvi pravni razlog iz islama je ispunjen.

Drugo, ukoliko tu tijelo nije u miru. Već rekoh, a može to svatko potvrditi, tu se parkiraju, preskaču, hodaju, gaze, u neka doba jutra pijanci zapišaju, o mačkama i psima da i ne govorim... Trebam li podsjetiti kako je svaki dosadašnji pokušaj bilo kakvih radova tu, od ograđivanja do izrade nišana, bio popraćen svađama i gotovo fizičkim okršajima. Dakle, i drugi razlog iz islama je također ispunjen. Nemaju mir.

Ima tu još nekih razloga, ali mislim da ova dva opravdavaju potrebu da se tim žrtvama naše mržnje da počasno mjesto u nekom regularnom groblju ili haremu.

A možda najveći razlog je današnje vjersko i političko prepucavanje oko njih. Vjerujte da to ne daje mir niti jednom pokojniku. A mir na zemlji je, osobno mislim, preči od bilo kojeg mira na onom svijetu.

Ne želim nanositi bol obiteljima koje imaju tu svoje mrtve, ali bilo bi lijepo da vi vjerski dužnosnici jasno poručite kako vaše religije stoje prema mrtvima – i ne, nemojte ići tom politikom 'dajte nam placeva, placeva', što je jedina tema javnog govora naših svećenika posljednjih godina, bilo iz Islamske zajednice, bilo iz drugih vjerskih grupacija... Placevi oko kojih se vi svađate i prepirete samo su razlog više da se ti pokojnici sklone na pravedno počivalište. Odmorište od vas lažnih proroka.

Ni križ više nije vjerski

Evo prije dva dana čujem da je križ remećenje mira tih ukopanih. Križ koji je simbol katolika tu ukopanih. Kada pitate ima li dokaza ekshumacije katolika, tišina, znači, nema. Oprostite, dakle, drugovi iz SDP-a BiH, znam da vama religija nije jača strana, ma koliko glumili, ipak vam je Titova slika u uredima, ali križ jeste obilježje katolika, zapravo svih kršćana. A katolici su također ukopani u tom bivšem parku. Dok nema papira da više nisu, jesu.

Obilježje katolika je križ. Bez imena, kažete? Pa evo možda je ljude čak i strah staviti ime na spomenik. Niste razmišljali o tome?! Dakle, ne znam na koju izvornost vi pozivate?! Da bude opet park, ili da se negiraju ukapanja katolika?!

Kada je moj brat umro, također su mi pametovali o izvornosti. Ja sam rekao da je njemu čitav život bio križ i da na onom svijetu ne smije biti tako. Danas ćete poznati njegov grob u čapljinskom gradskom groblju, jedini ima "nevidljivi" križ na grobu, dakle, ako samo prolazite pored groblja, mislit ćete da nema križ, nekako upada u oko s ceste. Ima veliku hostiju na grobu, bijelu, s riječima iz Lukinog evanđelja, ima iznad toga mrežu od inoxa, kao prozirni križ, čisto simbol da se radi o katoliku. Ima hrpu cvijeća, uglavnom žutog, to mu je bila omiljena boja, i dosta bijelih svijeća. Uvijek tu netko pali svijeće, znaju da je blaženik pod zemljom, makar crkva ne iznosila tako partikularne sudove.

Vjernici, pa i oni koji se razumiju u umjetnost, odmah prepoznaju poruku tog grobnog mjesta. Ovdje počivaju kosti jednog posebnog čovjeka. Vrijednog vječnosti.

Gradu gradsko, mir umrlima

Kažem, ja nisam tako dobar čovjek, ja sam govno, najiskrenije to kažem, i zato želim da me spale. Da me ne gaze i ne pljuju, jer znam da to mnogi želite. Imate pravo misliti što hoćete, a i ja imam, ali ja imam i prigodu da javno kažem što mislim.

Tijelima nije mjesto u parku. Obitelji koje ne žele premještanje kostiju, i njihovu tugu treba poštovati, ali doći će dan kada te kosti moraju ići. Prvo, iz vjerskih razloga, jer to je uzurpirana zemlja, na žalost, još jedan podsjetnik na ratne strahote, i drugo, pa i sami kažete, tuda prolaze, parkiraju se, kašlju, pljuju, itd. To nije mjesto za smiraj duše. Možete se odupirati koliko želite, ali ako želite mir svojim pokojnicima, to je zaključak do kojeg ćete jednom doći. Svi koji volite svoje mrtve. Sve te vaše naknadne pameti o osvajanju zemlje plac po plac samo produbljuju patnju ukopanih.

Priča o tome da se ne smiju graditi križevi je glupost, oprostite mi na rječniku. Ali, kako ne smiješ katoliku križ podići?! Ili da opet citiram ove iz SDP-a BiH, harem mora ostati u izvornom obliku.

Pitao sam umjetnu inteligenciju da mi napravi taj izvorni oblik harema, ali da se zna da je Hrvat pod zemljom. Je li, on mi dade ovu sliku, Bože sačuvaj i sakloni, možete reći slobodno.

Ako ćete pošteno, mislim da bi najpoštenije bilo načiniti jedno turbe, s križem i polumjesecom, s ljiljanom i šahovnicom, je li, da sačuvamo izvorni oblik kojeg traže u SDP-u.

Ali svejedno, tijela da budu u pravim haremima i grobljima, a ne pod nogama prolaznicima. Ne pored psihijatrije, da im se liječeni alkoholičari istresaju nad kostima. Uz dužno poštovanje, obitelji se ne može i ne treba natjerati, ali nemojte mi pričati bajke o vjerskim razlozima.

Prvo, u ovoj državi još uvijek vrijede državni zakoni, a ne šerijat. A drugo, ako ćemo i prema vjerskom tumačenju, ta tijela trebaju biti u pravom haremu, ili groblju. Da im se ne svađaju oko spomenika križa.

Znam svi me sada želite popljuvati, izdegenečiti, ali budite iskreni sami prema sebi, to je najpoštenije. Vratiti gradu Park. A umrlima mir.

© Bljesak.info