Išao sam četiri godine u školu u kojoj smo učili, primjerice, nulti govor. Danas to djeca svladaju čim odu na prvu konferenciju za medije, a ja nerijetko svoje priloge iz dnevne politike mogu sastaviti od tekstova iz ladice, od tekstova s clouda (oblak je samo nečiji tuđi kompjuter, znam).

Problem je što, kad svoje političko djelovanje utemeljiš na nultom govoru, to i ostane tako. Bez rezultata, bez pomaka. Aludiraš na probleme, nikad ne nudiš rješenje. Svi se mi možemo uhvatiti za vratove oko Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, a zašto ne onda tuten i Bosanskog narodnog pozorišta Mostar, i svi se mi možemo pozabaviti Mevlanom, a ako ja već ne želim u centralnoj zoni grada Katehetski centar, onda ne želim ni Mevlanu.

Tu želim kulturni i sportski, turistički sadržaj, da dočekujemo goste, da šaljemo sliku gostoprimstva iz Mostara. A ako ću ja trebati stati s ispijanjem kave na svako zvono i svaki ezan, nije mi to onda ta poruka gostoprimstva. Neš tako navaćat turiste. Pragmatično.

Da mi imamo neku Aja Sofiju, ali eto i tamo više ne možeš, a da se ne izuješ, nije ni to u duhu svjetske baštine. Da mi imamo Sagradu Familiju, ali eto i nju završavaju, izgubit će onu čar 'nikad završene'. A kako to da mi danas, u eri umjetne inteligencije i putovanja u Svemir, što to mi epohalno vjersko da izgradimo, a da nekome oduzme dah. Dakle, ništa od turizma.

No velim, narativa se lako prihvatiti i svađati. A mi to ne zaslužujemo, naša djeca još manje.

Primjerice, prije nekoliko dana SuperB Mariju izazvalo požar pred zgradom. Graknuli svi kako se nameće neki narativ mržnje prema gradonačelniku, prema Hrvatima, padala priopćenja, saopćenja,........

© Bljesak.info