Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerujem da je sve što trebate posljednjih dana još jedan elaborat o Izbornom zakonu BiH, Schmidtovom nametanju, cepanju manjeg, ali ne i najmanjeg entiteta, zašto Hrvati trebaju birati sami sebi predstavnika. Uskrs je, kroz koji dan će i Bajram, eto i Vaskrsa, obiđite prijatelje, susjede, potucajte se, iftarite skupa, napijte se, roštiljajte... Ima i prečih stvari, valjda.

Bilo je to, dakle, nekad početkom bakrenog doba i ljudi su se tukli motkama i ponegdje tko bi zavezao kamen za vrh toljage, ali to je bilo onako baš dugog vijeka, triput mlatneš i otpadne kamen s vrha grane i opet ti ostane samo toljaga. Bio je to jedan od seoskih 'majstora' koji su bili hrabri raditi s metalom, je li, u to vrijeme kombinacijom lako dostupnog i prilično jednostavnog za obradu – bakra. Recimo da je bio Stipe ili Mujo ili kao da je uopće bitno kako se zvao – Nićifor.

Dok je tako radio svojim, iz današnje perspektive primitivnim alatkama, ali ipak pomno obrađenim i biranim, upadne mu jedna toljaga u posudu s bakrom, napola zagrijanim, od nekog ranijeg pokušaja, malo onako obgori pri vrhu, ali taman dovoljno da se bakar uobliči oko drveta i formira pouzdan grumen bakra.

Stipe, Mujo ili Nićifor nije odmah primijetio nezgodu pa nije ni reagirao, ali kad se vratio da provjeri svoj rad, imao je što vidjeti – isto kako su ponekad maštoviti pojedinci vezali kamen pa radili sjekire i slično, pred sobom je imao buzdovan, onako rudimentaran, ali sasvim čvarst i funkcionalan. Mislim, to je tek shvatio kad je pokušao da baci problematičnu toljagu, koja se sada pokazala baš balansiranom i ubojitom. Podijelio je svoje saznanje s najbližim članovima obitelji i pokušali su ponoviti isto još koji put, prilično nespretno i ne uvijek simetrično, ali sasvim djelotvorno i što je najbitnije, ovo je oružje/oruđe bilo dugotrajno i izdržljivo u odnosu na kamenu sjekiru.

Sljedeći put kad ih je napalo pet puta brojnije pleme koje ih je obično........

© Bljesak.info