Tekst članka se nastavlja ispod banera
Vi znate da širom Europe pobjeđuju desničari, od Giorgie Meloni, preko Marine Le Pen i ni u kojem slučaju ne treba zaboraviti njemačke desničare koji su zapravo ljevičari, ali to je već posebna priča za neku raspravu uz kavu ili neke druge opijate, ali znate, ovi od Alice Weidel, što su poharali nekadašnjom istočnom njemačkom jer njih u 'anamoonon' sustavu nisu mnogo učili šta je to toliko sporno u njemačkom socijalizmu s početka '30-ih godina prošlog stoljeća, pa su im se sada svidjele koračnice s tik-toka i jedna stvar vodi drugoj, zapričasmo se mi k'o u onom vicu – nemojmo!
To je vrlo značajno za nas ovdje jer valjda bi se desničari dobro razumjeli s desničarima, i šta ti ja znam. Do ovih europskih izbora u Njemačkoj i Francuskoj, okosnicama europske politike i razvoja, vladali su ljevičari, SPD i drugovi, Macron i drugovi. U Francuskoj, kao svakoj istinski demokratskoj zemlji, oni imaju i drugove i ultra-drugove, poput Melenchona. I sad vi samo zamislite da u takvim dvjema zemljama pobijedi konzervativna politika, a da ultra-desničari zauzmu dobru porciju na vlasti. To je, jelte, značajan zaokret, naravno.
Ali to ništa ne znači nama ovdje, na našem europskom putu. Čak štoviše.
Vi se, recimo, sjećate onog negdje vremena s početka tisućljeća i stoljeća kada su u Bosni i Hercegovini postojale brojne Hrvatske Stranke Prava. Od Antišinih, što su mu ukrali stranku i pečat, pa su bili........