Ako je kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda zamišljena i kao odgovor na inicijativu Maxa Primorca o teritorijalnom preustroju zemlje – zapravo jednog njenog entiteta, Federacije – onda ništa. Doslovno ništa. I upravo će to biti rezultat i Kovačevićevog pokušaja da zamijeni Željka Komšića i Primorčevih pokušaja da ostvari ono o čemu se nije razgovaralo ni u Washingtonu 1994., gdje je na mirovnim pregovorima planirano da se Federaciji Bošnjaka i Hrvata priključe srpski kantoni nakon prekida sukoba, niti u Daytonu krajem 1995. godine kada su bošnjački, hrvatski i srpski predstavnici pristajali na štošta, a Momčilo Krajišnik, primjera radi, gubio svijest zbog Miloševićeve odluke da se Srbi povuku iz okupiranih dijelova glavnog grada.

Najkraće rečeno: niti Primorac može ono što i Donald Trump, niti je Kovačević među bošnjačkim biračima ono što Željko Komšić jeste.

Američki Hrvat koji po mnogo čemu jeste blizak predsjedniku SAD-a nema njegovu moć i sve što uz nju ide, pa i pokušaj političke trgovine na isti način izgleda kao i namjera aktuelnog člana Predsjedništva da fotelju ostavi svom savjetniku.

Trumpove metode su proračunato pijačarsko-siledžijske. Dakle, najjači sam i imam najviše para pa može biti samo po mom ili nikako, a to što suštinski znam kako neće biti baš sve po mom, ne znači i kako neću dobiti više nego što trenutno imam. Ko ne razumije, neka na Googleu provjeri kolika je sada carina na kinesku robu na koju u jednom trenutku bila i do 145 posto, da bi postala........

© Bljesak.info