Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako je Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, morao, a jeste, nametnuti takozvane Tehničke izmjene Izbornog zakona – inače krivo nazvane, jer se, u suštini i većini, radi o tehničkim izmjenama samog izbornog procesa – onda nije pitanje kada će se domaća politička elita dogovoriti o onim suštinskim, već kada će i o njima odlučivati OHR.

Ničega spektakularnog nema u posljednjoj Schmidtovoj odluci, kao što nema ničega normalnijeg od insistiranja na tome da, recimo, rezultate izbore ne odlučuju brojači već birači koji su, kao što znamo, u BiH i do sada morali biti punoljetni, ali nisu, bukvalno, morali biti živi, što je imalo i nekih svojih prednosti: unuci su, uz ličnu kartu i pravo glasa, dolazili u priliku da budu na istom spisku kao rahmetli djedovi i pokojne bake.

Također, nema ničega normalnijeg i civiliziranijeg od zabrane presuđenim ratnim zločincima da budu birani. Njihovo pojavljivanje i u novinama, a kamoli u vlasti, predstavljalo je nastavak zlostavljanja žrtava i porodica onih preko čijih su kostiju različiti manijaci stizali ili do Den Haaga ili do Vojkovića.

Ako se, dakle, vladajuća koalicija nije mogla dogovoriti – a očito nije, kao što ne bi niti da su, umjesto Trojke, na poziciji SDA i DF – o tome da se, eto, ne kradu glasovi i da se sadisti ne montiraju za gradonačelnike, ne treba se zanositi očekivanjima da će uspjeti riješiti posljednju spornu tačku izbornog zakonodavstva: izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali i mogućnost kandidiranja pripadnika i pripadnica takozvanih Ostalih.

Sjedinjene Američke Države, čiji su moć i........

© Bljesak.info